Svaka svađa ili rasprava, ovisno o tome u kojem smjeru ide, može zbližiti sudionike, ali ih i potpuno udaljiti. Bilo da je riječ o svađi s partnerom, prijateljicom, obitelji ili kolegom, svađa nikad nije ugodna i često kasnije žalimo što nismo bili konstruktivniji.
Ovisno o tome kako se postavljamo u konfliktnim situacijama, koje riječi koristimo, na što stavljamo fokus, sami određujemo smjer rasprave i pomažemo konačnom ishodu. Svima nam je ponekad u svađi cilj samo – svađanje i poanta je reći sve što je “na duši” s jednostavnom namjerom da se istresemo. U svim ostalim situacijama, kada je cilj doći do kompromisnog rješenja, a to nikako ne uspijeva, najčešći su krivci loša komunikacija i nerazumijevanje.
U konfliktnim situacijama, raspravama ili svađama, dobro je razmišljati o tome kako komuniciramo, koje riječi i ton glasa koristimo, ali isto tako obratiti pozornost na osobu s kojom komuniciramo. Dobra vijest je da je moguće konstruktivno se svađati ako uzmemo u obzir faktore na koje možemo utjecati – sebe i svoju komunikaciju!
Dva uha, jedna usta
Često mislimo da slušamo sugovornika, no zapravo, dok netko priča, najčešće razmišljamo o tome koji je naš odgovor ili čujemo tek dio rečenice i počnemo razmišljati u tom smjeru. Pažljivo slušati nekoga znači čuti sve o čemu osoba govori, ponekad i ponoviti dio rečenice kako bi sugovorniku pokazali da slušamo. Ne kaže se uzalud da imamo dva uha, a jedna usta kako bismo dvostruko više slušali! Kada pozorno slušamo, pratimo promjene na licu i u glasu sugovornika te tako čujemo puno više od onog što je rečeno. I bolje možemo razumjeti kako se osoba osjeća.
Slušanjem potičemo sugovornike da pozorno slušaju nas.
U tuđim cipelama
U svakom sukobu uvijek prvo gledamo svoju stranu priče, to je jasno. U svađi iznosimo svoju stranu, opet jasno. Kada iznosimo samo jednu stranu priče, jedan pogled na situaciju, potičemo drugu stranu da iznese ono što mi ne spominjemo pa fokus druge strane bude potpuno drukčiji od našeg. I svatko vidi samo svoje.
No, kada se stavimo u tuđe cipele i pokušamo sebe sagledati iz drugog kuta, jasnije ćemo vidjeti prostor u raspravi u kojem se možemo naći na istoj perspektivi. Priznanjem svog prostora za napredak i fokusom na rješenje, svađa može postati razvojni moment jednog odnosa.
Izbjegavanje generalizacija
U svađi nam je fokus sužen, adrenalin nas je preplavljuje i biramo riječi koje dodaju naglasak na ono što želimo istaknuti. Tako se u svađama mogu čuti izrazi “očito je”, “ti uvijek” ili “ti nikad” koji mogu biti shvaćeni kao generalizacija ili pretjerivanje, što je rijetko točno. Kada pretjerujete, gubite kredibilitet, malo toga je uvijek ili nikad. Kada rasprava krene u tom smjeru, fokus nije na temi već na drugim stvarima i takva svađa ne vodi ka rješenju.
Koristite “ja” poruke
Umjesto da svaljujete odgovornost na sugovornika, bolje je asertivno komunicirati kroz “ja” poruke. Umjesto s “ti” porukom, koja može biti shvaćena kao napad, bolje je početi rečenicu s izražavanjem svojih osjećaja. Pa tako, umjesto “Ti si stvarno zeznuo”, možete rečenicu započeti s: “Ja se osjećam tužno kad se to dogodi”. Pritom pokušajte ne optuživati i fokus stavite na ponašanje koje želite da se drugi put dogodi. Dugoročno ovakav stil komunikacije dovodi do osjećaja uvaženosti, povećanog samopoštovanja i unaprjeđenja odnosa s drugima.
Kompromis
Što je zapravo “pobjeda” u raspravi? Većina će se složiti da je najbolja pobjeda ona s kojom nitko nije pretjerano sretan, ali ni tužan, a to je kompromis. Kompromis je rješenje koje može obuhvatiti potrebe svih uključenih strana i znači da nije jedna strana “pobijedila” na uštrb druge.
Pobijedile su obje strane.
Zdrava komunikacija i konstruktivna rasprava najčešće dovode do rješenja s kojim se sve strane mogu zadovoljiti.
Uzmite pauzu
Nekad jednostavno nije vrijeme za raspravu. Koliko god baš sad želite nešto raščistiti, možda sugovornik nije u istom raspoloženju i smanjit ćete si svaku šansu za konstruktivnu raspravu samo odabirom lošeg trenutka. Osim odabira dobrog trenutka za važne teme, dobro je znati i kada uzeti pauzu u svađi. Ako se rasprava previše zahukta i nema povratka normalnom tonu, bolje je napraviti pauzu. Razbijte atmosferu kratkim rezimeom i recite da je bolje da oboje prošećete, prespavate ili nešto treće i da nastavite razgovor u drugom trenutku. Pametniji smo hladne glave, obje strane će imati vremena razmisliti o perspektivi onog drugog i vjerojatno će se razgovor nakon pauze nastaviti u ugodnijem tonu. Samo se sjetite nakon pauze vratiti na temu dok ne postignete zaključak, problem se neće riješiti šutnjom.
Sjetite se uvijek sebi postaviti pitanje što želite postići ovom raspravom? Ako vam je cilj kompromis i zajedničko razumijevanje, postavite se tako i tako komunicirajte. Ako vam je cilj svađa i podbadanje, uzmite pauzu sa sobom prije početka bilo kakvog razgovora. Jer konflikti su često posljedica naših unutarnjih nezadovoljstava, pa je prije konflikta s drugima dobro riješiti nezadovoljstva koja imamo sami sa sobom i otkriti prvo sebi svoje prave namjere. Tako ćemo ih bar jasnije komunicirati.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Pinterest
