Europski otok na kojem ljeto traje i dalje
Piše Lucia Marinov
U drugoj polovici listopada već polako uskačemo u zimsku odjeću, kapute i čizme i pripremamo se za hladnu sezonu. No, neki od nas, ovisnici o suncu i vrućim ljetnim temperaturama, već počinju odbrojavati dane do sljedećeg ljeta na Mediteranu. Takav se scenarij ponavlja više manje svake godine, s ponekim zimskim praznicima u dalekim tropskim zemljama. No što kada nas okolnosti zaustave i tropske zemlje više nisu opcija? Vrijeme je da ponovno otkrijemo čari Mediterana.
Baš smo zato pobjegli na Kretu – grčki otok u arhipelagu Egejskog mora koji se nalazi na samom jugu, oko 2720 kilometara udaljen od afričkog kontinenta što omogućava prave ljetne temperature, čak i u kasnim jesenskim mjesecima. Kreta je drevni otok za koji se vjeruje da je bio dom starim civilizacijama, još oko 6 tisuća godina prije Krista. Kroz povijest, na ovom otoku izmijenile su se mnoge civilizacije i kulture počevši od minojske, mikenske, dorske, helenske do rimske, bizantske, arapske, venecijanske te osmanskog carstva. No unatoč svojoj bogatoj povijesti, uz ostale razvikane grčke otoke poput Santorinija i Mikonosa, izgleda da ovaj otok ne dobiva dovoljno pažnje koju zaslužuje i stoga je vrijeme da se o tome piše.
Glavno administrativno sjedište otoka je grad Heraklion (Iraklion) koji se nalazi na istočnoj strani i gleda na Egejsko more. Ako želite u lov na najljepše plaže na Mediteranu, razmislite o boravku na zapadnoj strani otoka čije je sjedište grad Chania (Hania), u kojem započinje i naša pustolovina.
Chania nudi velik broj smještajnog kapaciteta svih vrsta, a u doba korone imali smo mogućnost birati medu najljepšima. Iako je automobil neizostavan dio za pravu pustolovinu po Kreti, često se sjetimo kako je nekad lakše odabrati alternativno prijevozno sredstvo poput skutera, bicikli ili ATV-a i poštediti sebe kompliciranih procedura rent-a-car kuća, kao što je primjerice nedostatak kreditne kartice. Za sve one koje muče isti problemi na putovanjima, na Kreti ćete pronaći nekoliko lokalnih kompanija koje nude sasvim jednostavan i bezbrižan koncept najma automobila. Transparentno i bez dodatnih iznenađenja. Mi smo odabrali Annacars, sa čijim smo timom i cijelim procesom rezervacije, primopredaje, plaćanja i generalne komunikacije, ostali u potpunosti oduševljeni. A kada smo osigurali prijevozno sredstvo, bili smo spremni za trodnevni lov na najljepše plaže sjeverno-zapadne obale.
Prvi dan započeli smo na poluotoku Akrotiri na čijoj se istočnoj strani nalazi plaža pod nazivom Seitan Limania (u prijevodu: Sotonina luka). Od središta Chanije do ove plaže potrebno je otprilike 30 do 40 minuta ugodne vožnje automobilom, no zadnje dvije minute dočekala nas je strma, vijugava cesta bez zaštitne ograde. Na podnožju brda, nalazi se omanji šljunkasti parking nakon kojeg se na plažu spuštate pješice. Za sve one koji strahuju od visina ili su neskloni riziku, ovaj spust će možda preskočiti. S obzirom na to da se do plaže jedino može doći preko strme, nedovoljno utabane klisure, spuštanje niz nju preporučamo samo uz primjerenu obuću kao što su tenisice ili penjačke cipele. Da budem potpuno iskrena, pod blagom akrofobijom od ove avanture sam umalo odustala na samom početku, ali uz mentalno ohrabrivanje same sebe nekako sam uspjela doći do podnožja. I definitivno mogu tvrditi da se izazov isplatio. Bijela pjeskovita plaža proteže se na nekoliko desetaka metara, s jedne strane u potpunom hladu, a s druge strane okupana suncem. Tirkizno more u ovoj “vražjoj” uvali kristalno je čisto, a ove godine radi posebnih okolnosti s koronavirusom imali smo čast plažu dijeliti sa samo nekoliko ljudi što je ovoj pustolovini dalo potpuno novu čar.
Stigao je i drugi dan, put nas je odveo na plažu Menies, do koje smo, od središta Chanije, vozili gotovo dva sata. Cesta do ove plaže dostupna je samo određeni dio puta, a zadnjih 18 kilometara očekuje vas divlji makadam. S obzirom na to da se makadamom vozite gotovo punih sat vremena, bolja kategorija automobila sa sigurnim i debljim gumama je topla preporuka. Plaža se nalazi na vrhu poluotoka Rodopos koji je sam po sebi osebujan prizor pa se dosta posjetioca odluči sve obići brodom. Iako otok Kreta ima dosta pjeskovitih plaža, ova je posebice jedinstvena jer nudi spoj pijeska i sitnih sivih oblutaka na kojem se osjećate kao da hodate po živom blatu. Kristalno čisto more, osama i dvije kamene špilje s lijeve i desne strane ove plaže čine ovu plažu najboljim mjestom za vikend kampiranje.
Treći dan proveli smo na nama najljepšoj, plaži Balos koja je smještena na poluotoku Gramvousa. Ovisno o prometu, do ove plaže potrebno je otprilike 90 minuta s tim da je posljednjih osam kilometara ostalo nedovršeno pa ćete još jednom trebati sigurno vozilo koje bez problema može podnijeti zahtjevan makadam i eventualne odrone na njemu. Krećani su osigurali ogromno parkiralište za sve posjetioce tako da u jednom sunčanom i mirnom danu možete vidjeti i više od 70 parkiranih automobila. No, mi smo i ovdje imali sreće pa smo ovu egzotičnu plažu dijelili sa samo nekoliko posjetioca. Bijeli pijesak s primjesama ružičastog proteže se kroz cijelu lagunu koja spaja kopno i rt Tigani. Bilo da se više volite brčkati u tirkiznom plićaku lagune ili penjati po moćnim stijenama koje okružuju Balos, za ovu plažu potrebno je odvojiti cijeli dan.
Za sve sanjare koji ne mogu sljedećih 180 dana bez sunca i topline, dobra vijest je da Kreta ipak nije toliko daleko. Odlučite li se na ovakvu trodnevnu pustolovinu ili, pak, na posjet samo jednoj od ovih plaža, slikoviti prizori i uživancija su vam zagarantirani. Samo nemojte zaboraviti ono najvažnije – kremu za zaštitu od sunca, vodu, tenisice i dobar fotoaparat!
Fotografije: Lucia Marinov