Davor Bruketa i Nikola Žinić, kreativni direktori agencije Bruketa&Žinić&Grey, kultni dizajnerski duo čiji je rad do sad osvojio brojne hrvatske i inozemne nagrade, otkrio je tajne svojih kreativnih dnevnika. Na kreativnom čelu jedne od najpoznatijih hrvatskih agencija, koja djeluje kao brand design hub međunarodne mreže reklamnih agencija Grey, zajedno djeluju od 1995. godine, a tijekom rada su ispisali stranice i stranice Moleskine bilježnice – 54 njih izloženo je u Oris Kući arhitekture.
Bilježnice sadrže godinama zapisivane skice, crteže, ideje, rasporede te brojne druge do sada “tajne” detalje pa posjetitelji imaju priliku kroz izloženi sadržaj zaviriti iza kulisa svakodnevnog rada uspješnih kreativnih direktora. Među tajnama su pohranjeni i neki od najuzbudljivijih trenutaka njihovog rada, uspješni, ali i oni manje uspješni. Zabilježena su i slavlja oko proglašenja Best of the best na Red Dotu, osvajanja prve D&AD olovke i višekratnih imenovanja agencijom godine, kao i žiriranja London International Awards u Las Vegasu i Art Directors Club u New Yorku.
Dizajnere smo priveli na razgovor povodom otvorenja izložbe “Tajni dokumenti Brukete i Žinića”, a otkrili su nam brojne zanimljivosti vezane uz svoje bilješke i kreativni proces s klijentima, kao i to što zapravo rade za vrijeme sastanaka.
MagMe: Izložiti svoje bilješke je nešto jako osobno. Kako ste došli na ideju ove izložbe? Čija je ovo ideja bila – Nikolina, Davorova ili zajednička?
Davor Bruketa: Andrija Rusan iz Orisa, naš dugogodišnji prijatelj, zamolio nas je još prije dvije godine da izložimo svoje bilježnice. Prvo smo se vješto izvlačili, ali nakon dvije godine više jednostavno nismo imali neku izliku koja bi mogla proći.
MagMe: Kako to da ste sačuvali sve te bilježnice? Otvorite li ih s vremena na vrijeme pa zavirite u svoje stare ideje?
Nikola Žinić: Baš smo prije postavljanja izložbe gledali kada datira najstarija bilježnica. Mislimo da je najstarija Moleskine bilježnica negdje iz 2000. godine. Dok sam se pripremao za izložbu naišao sam na bilješke za koje sam zaboravio da su unutra, primjerice nacrte vizije razvoja agencije. Povremeno otvorim tekice tu i tamo budući da se tamo nalaze i bilješke s raznih predavanja i edukacija i razgovora s meni zanimljivim ljudima. Nerijetko se sjetim i neke odbačene ideje koja bi se mogla reciklirati.
DB: Ne mogu reći da sam ih se sjetio listati, ali drago mi je da ih čuvam jer je to detaljan zapis mog života. Zanimljivo ih je prelistati i vidjeti gdje sam bio i što sam radio točno u sat. Pripremajući izložbu tako sam naletio na stranicu gdje sam ispisivao moguća imena za mog sina Jana.
MagMe: U bilježnicama se mogu prepoznati i neke kampanje i logotipi. Je li doslovno tako jednostavno – nekome od vas dvojice padne ideja na pamet koju nacrta, poput boce i loga za Stinu, a grafički dizajneri je onda pretoče u djelo i daju final touch? Ili je ipak u proces uključen cijeli tim od samog početka?
NŽ: Bilo bi super da je tako jednostavno. Prije nego uopće krenemo s osmišljavanjem ideja, tome prethode radionice i razgovori s naručiteljima. Klijent zna neke stvari koje mi ne znamo. Zatim puno vremena ide na istraživanja i “kopanje”. Ponekad u tom procesu potpuno promijenimo prvotni zadatak jer skužimo koji je stvarni problem kojeg trebamo riješiti. Mi vodimo taj proces, ali dijalog s naručiteljem je ključan, oni sudjeluju cijelo vrijeme. Te ideje koje nastaju u trenutku su intuitivne i neki put su dobra točka početka. Ali sve to treba još jednom provjeriti kako bi na kraju dana dobili rješnje koje rješava određeni komunikacijski problem.
DB: Naravno, ponekad se dogodi i da odmah na prvom sastanku s naručiteljem dođemo na neku ideju, pa onda idemo u istraživanja i argumentaciju da bi tu ideju opravdali ili odbacili. Srećom, puno nas je u agenciji pa na projektu radi i više ljudi koji svi imaju različite i odlične ideje pa se nadopunjavamo i kreiramo rješenje. Zadatak mene i Nikole i drugih kreativnih direktora u agenciji je da usmjeravamo kreativni proces.
MagMe: Vidjeli smo u jednoj od bilježnica i nastajanje loga Adrisa. Izgleda kao da je od početne ideje do finala trebalo tek dva lista papira. U našim glavama proces stvaranja loga uvijek zamišljamo kao dugotrajan projekt na kojem radi cijeli tim ljudi, dok iz bilježnice izgleda kao da je napravljeno u tek nekoliko koraka? Kako to ide u stvarnosti?
DB: Mi s Adrisom surađujemo već više od 20 godina što je privilegij i obveza. Kada tako dugo s nekim radiš naučiš sve o njima i oni o tebi i razvija se obostrano povjerenje, i puno brže dolaziš do rješenja. Zahvalni smo im na tome što su nam omogućili da zajedno razvijamo neke inovativne i pionirske projekte.
NŽ: S većinom ostalih koji nam naruče branding se susrećemo prvi put i to je zahtjevan proces u kojem slijedimo korake koje sam prethodno opisao: radionica s naručiteljem, istraživanje, strategija pa onda osmišljavanje kreativnih rješenja. Dizajn dolazi pred kraj. Nerijetko provedemo 80 posto vremena kopajući, a 20 posto kreirajući.
MagMe: Možete li se snaći u bilješkama jedan drugoga? Čija je bilježnica urednija, a čija je kreativni kaos?
NŽ: Možda bi se i mogao snaći, Davor je prilično uredan, a sviđaju mi se njegova slova, mislim da je izvrstan kaligraf.
DB: Dovoljno mi je samo da pogledam što je Nikola nacrtao, jedan od njegovih strip likova, i ne moram ponekad ni čitati je li pozitivno ili negativno i o čemu se radi. Primjerice, uz sastanke uprave, Nikola crta tenkove (smijeh). Nadam se da će jednom izdati pravi strip.
MagMe: Neke od stranica u bilježnicama napravljene su kao nacrtani kalendar. Ne koristite digitalne kalendare ili ima neko drugo objašnjenje?
DB: Godinama nisam koristio ništa osim bilježnica, a i zna se da drugačije pamtimo kada pišemo rukom. Zadnjih nekoliko godina koristim digitalni kalendar, ali još uvijek imam bilježnicu u koju zapisujem sve ostalo.
NŽ: Ja zbilja mogu reći da sam pokušao sve vrste digitalnih alata za bilješke poput Evernotea i sličnih. Naravno, danas koristim digitalni kalendar, ali za sve ostalo tu je Moleskine bilježnica. Na kraju sam shvatio da nikakva tehnologija ne može zamijeniti taj proces komunikacije ruke i mozga.
MagMe: Tko više crtka po bilježnicama? Rode li se iz tih crtkarija nekad i neke ideje ili je to isključivo stress relief crtanje?
DB: Često se na sastancima čini da ne slušam nego nešto crtkam i šaram po bilježnici, međutim, crtam ono što mi intuitivno dođe što mi kasnije zaista služi kada dalje razrađujemo ideju. Obično u tom kaosu i tim, naoko, bezveznim crtežima leži ključ i kada ih naknadno pogledam povežem ih drugačije i sine mi super ideja rješenja. Zapravo, slušanje o poslovnim problemima na sastancima mi je najinspirativniji dio procesa.
NŽ: Ja najviše crtam različite likove pa su moje bilježnice polovično kao nedovršeni stripovi, kako je rekao Davor. Na ideje dolazim uvijek kroz istraživanje o temi.
MagMe: Izgleda kao da su vam vaše bilježnice uvijek u džepu – znači li to vaše bilježnice moraju baš svugdje s vama? Što se dogodi ako je zaboravite – panika?
DB: Prije bi me možda i ulovila panika da će bilježnica završiti u krivim rukama. Danas više nemam taj strah. Ne treba vam moja bilježnica da znate što mislim.
NŽ: Jedno vrijeme je postojala urbana legenda da ja u svoje bilježnice zapisujem mišljenje o zaposlenicima i suradnicima, u stilu “nemoj da završiš u Nikolinoj bilježnici”. Ja sam našao samo liste kome treba dati povišicu, a to se može vidjeti i na izložbi (smijeh).
MagMe: Kažete da bi na ovoj izložbi psihijatar imao puno posla. Što mislite na koji dio iz vaših bilješki bi se fokusirao?
NŽ: U mojima se čak i nalaze neke zabilješke razgovora s psihijatrom, a ima i nekih savjeta psihologa s edukacija.
DB: Vjerojatno bi se pozvali na Freuda i raspravljali zašto toliko često koristim riječ na k.
MagMe: “Sve što radimo težimo prema suprotnom od očekivanog” rečenica je u jednoj od bilježnica. Može se reći da se to uvijek vidi u vašem radu. Je li to temeljna postavka od koje polazite kada počinjete s nekim projektom? Vodeći se time, kako ide tijek misli pri kretanju u novi projekt?
NŽ: Ta rečenica je sukus našeg pristupa poslu. Ne uspijeva nam uvijek, ali tome težimo. Svaku ideju koja nam se čini da ima potencijala nastojimo izbrusiti u smjeru nečeg neočekivanog. Nebrojeno je puta dokazano kako kreativnost povećava učinkovitost komunikacije, a i sami smo više puta svjedočili da ponekad i s malim budžetima možemo postići puno ako napravimo nešto neočekivano. Takve poruke privlače pozornost prirodno, povećavajući time vjerojatnost da će poruka biti zamijećena i da će ljudi kojima je namijenjena na temelju nje djelovati.
MagMe: Uočili smo da Bruketa ima dva dijametralno različita rukopisa. Davore, kako to uspijevate? Kao da se radi o potpuno dvije različite osobe.
DB: Da, ja imam dva rukopisa. Jedan je onaj koji sam naučio u školi i taj nitko ne zna pročitati. Njega koristim kada žurim nešto zapisati. Imao sam izlet s kaligrafijom. Učili smo to na faksu, ali meni to baš nije išlo. Doduše, možda sam prebrzo odustao.
MagMe: Izložba objašnjava kakve veze s njom ima fotka nečije guzice. Objasnite i nama.
DB: Listajući po tim starim bilježnicama naletio sam na zalijepljenu fotku nečije guzice. Napravio ju je fotograf Domagoj Kunić za jedan projekt. Fotografirao je mušku i žensku guzicu preko stakla i jedino on zna tko je vlasnik ove s naše izložbe. Možda se vlasnik prepozna i svrati vidjeti kako mu je guzica izgledala prije 20 godina.
MagMe: I na kraju, je li Boris uplatio lovu?
NŽ: OMG. Gdje ste to našli? U mojoj tekici (smijeh).
Tajne dokumente Brukete i Žinića možete i uživo razgledati i u Oris kući arhitekture do 31. prosinca te ponovno od 10. siječnja do 15. siječnja 2022. godine. Izložbeni prostor otvoren je ponedjeljkom između 9 i 16 sati, od utorka do petka između 9 i 19 sati te subotom od 10 do 13 sati, a na Badnjak i Staru godinu prosinca između 9 i 12 sati. Ulaz je besplatan.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: PR
