Bili smo na rođendanu Eaterie i oduševili se novim zimskim specijalitetima

Priča o pronalasku identiteta, hrabrosti i gastro uspjehu

Tijekom pet godina postojanja, Eateria je izgradila svoj prepoznatljiv stil — onaj u kojem svaka sezona diktira ton, namirnica priča glavnu priču, a mladi chefovi daju tradiciji novo, suvremeno lice. To je restoran koji je krenuo s idejom stvaranja mjesta za izvornu, sezonsku kuhinju, da bi kroz vrijeme izbrusio svoj stil, ritam i prepoznatljiv okus tradicije s modernim twistom. Od samih početaka birali su polagani, organski rast — istraživali, tražili, balansirali forme i iskustva, dopuštali timu da gradi sebe i svoj potpis. Danas je taj identitet jasan: Eateria je prostor u kojem mladi chefovi dobivaju priliku voditi, eksperimentirati i misliti slojevito, stvarajući autentičan kulinarski izraz koji živi kroz sezonu i pretvara ideje u jedinstvene okuse. Ovogodišnja rođendanska večera to je savršeno potvrdila — sparkling welcome, uvodno obraćanje domaćina, pet sljedova uz izvedbu White Quarteta i pažljivo odabran krug uzvanika iz svijeta gastronomije, kulture i lifestyle scene.

“Ponosna sam što je Eateria izrasla u mjesto koje ljudi osjećaju kao svoje i gdje znaju da ih čeka iskren i posvećen tanjur. U ovih pet godina prošli smo put od potrage do potpune jasnoće — naučili smo razumjeti tko smo, kako kuhati iz uvjerenja, a ne iz trenda, i kako stvarati tanjure koji govore više od opisa na meniju. Bilo je trenutaka kad smo zastali, promišljali i mijenjali smjer, ali i onih kada smo zakoračili naprijed s više hrabrosti nego sigurnosti — i upravo tada smo najviše rasli. Ovo je slavlje naših gostiju, našeg tima i nastavak još jednog poglavlja koje jedva čekamo ispisati novim okusima”, izdvojila je Tena Majetić Škugor, vlasnica Eaterije.

Zimski menu – fine dining koji čuva okuse doma

Zimski meni chefa Vilima Sikavice polazi od osjećaja — topline, smirenosti i onog suptilnog sklada koji tražimo u sezoni kad se priroda povlači, a okusi zaokružuju. To nije meni koji traži pompoznost, već se gradi iznutra, s fokusom na sezonalnost, teksturu i toplinu doma. Svako jelo ima unutarnju logiku: sporo kuhana misao, čista ideja i tehnička disciplina koja ne opterećuje formom, nego vodi kroz osjećaj. Filozofija menija oslanja se na tri uporišta — zemlju, toplinu i svjetlo.

Zemlju donose fermenti, korjenasto povrće i gljive; toplinu stvaraju redukcije, pečeni tonovi i začini; svjetlo dolazi kroz male kontraste — svježinu rajčice, travnate note bosiljka, mineralnost mora. Upravo taj balans između težine i lakoće čini da meni diše. U središtu je ideja topline i utjehe — ne sentimentalne, nego one stvarne, koja dolazi iz jasnoće i jednostavnosti. Namirnice su lokalne, ali bez namjere da budu folklorne: sipa, cherry rajčica, bosiljak, list, ružmarin, gljive, vrganji, kesten, fermentirano povrće. Sve je prisutno, ali u mjeri, u dijalogu.

Chef gradi slojeve, ne ukrase — svaki tanjur ima svoj tonalitet, od svježine prema punoći, od svijetlog prema tamnijem, od suzdržanog prema emotivnom. Tako sipa tagliatelle sa cherry rajčicama, maslinovim uljem u prahu i perlama bosiljka postaje manifest preciznosti — Mediteran bez nostalgije, s jasnoćom mora i travnatom svježinom bilja. File lista u brudetu s palentom i paljenim ružmarinom govori o disciplini, o koncentriranom umaku koji nije sjećanje, već reinterpretacija. Krem juha od kiselog kupusa, gljiva, ječma i graha možda je najhrabriji trenutak menija — oda fermentima, zemlji i miru koji dolazi kad okus više nije dekor, već iskustvo. Pačja prsa s vrganjima, gljivama, karameliziranim češnjakom i vinom vraćaju klasičan ton, ali bez težine, dok Mont Blanc s kesten pireom donosi zimski završetak koji smiruje.

“Najveća promjena u mom pristupu kroz ovih pet godina bila je pomak od tehnike prema emociji koju jelo nosi. Nekad sam vjerovao da snaga jela leži u kompleksnosti izvedbe — danas znam da je snaga u jednostavnosti koja nosi smisao. Najjednostavnije jelo često je najzahtjevnije, jer moraš svaku komponentu razumjeti do kraja. Zimski meni polazi od ideje topline, tišine i ugode — kad vani sve uspori, u kuhinji se događaju čuda. Inspiraciju sam pronašao u tradiciji, ali ne kroz nostalgiju, nego kroz interpretaciju poznatih okusa na suvremen način. Ova sezona je mirnija, zrelija — s naglaskom na teksturi i slojevitosti. Okusi su izraženi, ali uravnoteženi; puno je pečenih tonova, fermentacija, reduciranih umaka i toplih začina. U svakom jelu postoji neka mala neočekivana nota koja daje dinamiku, ali ništa ne narušava sklad”, naglasio je chef.

Jasnoća namjere, dijeljenje znanja i dosljednost sebi

Ono što razlikuje Eateriju danas od one prije pet godina jest jasnoća namjere. Restoran je dosegnuo fazu mirne sigurnosti — fokusiran na dosljednost, vlastiti kulinarski rukopis i rast mladog tima koji ga svakodnevno oblikuje. Cilj nije dominirati scenom, nego se trajno ukorijeniti kao referentna točka za sezonsko, tehnički čisto i promišljeno kuhanje koje poštuje namirnicu. Ova večer bila je posveta upravo tome — ljudima i restoranu koji znaju što rade, zašto to rade i kamo žele ići.

“Želim da Eateria postane mjesto rasta — ne samo našeg, nego i nove generacije kuhara. Kroz ove godine naučio sam da kuhinja nije natjecanje, nego razgovor; nije dokazivanje, nego stvaranje povjerenja. Upravo zato želim graditi timove, dijeliti znanje i otvarati prostor idejama. U profesionalnom smislu, fokus mi je na mentorstvu — želim mladim kuharima dati priliku da se razvijaju i da zajedno postavljamo nove standarde. Dugoročno, želim da Eateria ostane dosljedna sebi: mjesto koje raste bez kompromisa, koje čuva integritet namirnice, sezonalnost i mir koji stoji iza svakog tanjura. To je smjer. I vjerujem da će ga gosti osjetiti u svakom zalogaju”, zaključio je Sikavica.

 

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Bojan Zibar, Karlo Pavlić (hrana)