Ana Ivančić, vlasnica jednog od najuspješnijih dućana u Hrvatskoj, otkrila nam je svoj put – od prvog brenda do danas!

Kako je uopće došla do prvih brendova za svoj concept store – koji tad nije postojao, a danas je kultno mjesto na dvije adrese, zagrebačkoj i rovinjskoj, koji joj je bio najveći strah, kako joj je pomoglo korporativno iskustvo, kako je izgledao prvi sastanak u Ganniju i što bi savjetovala poduzetnicima, otkrivamo vam u inspirativnom razgovoru.

MagMe: Vi ste napravili nešto što se mnogi ne usude, odlučili se na veliki zaokret u karijeri – iz financijske industrije u kojoj ste proveli više od 20 godina, otisnuli ste se u poduzetničke vode i otvorili Garderoba concept store u čijoj se ponudi nalaze skandinavski brendovi. Kako ste se na to odlučili?

Ana Ivančić: Gotovo 25 punih godina sam provela u financijskoj industriji, preko 15 godina na top pozicijama, kao predsjednica uprave – prošla sam od bankarstva do fondova, osiguravajućeg društva… I kao za svaki veliki zaokret trebaju se posložiti kockice u životu pa se tako i kod mene dogodilo, da sam bila suočena sa situacijom da je dioničar osiguravajućeg društva koji sam vodila 11 godina, odlučio povući s tržišta Hrvatske i onda sam sama sebi postavila pitanje – što dalje?

Kad ste tako dugo zapravo u jednoj industriji i na jednom ograničenom tržištu kao što je hrvatsko, onda je bilo vrlo izvjesno da nekih pravih izazova dalje u financijskoj industriji za mene najvjerojatnije nema.

Neka ideja koja je tinjala u meni zadnjih par godina, prije otvorenja Garderobe je sad naišla na plodno tlo i jednostavno sam rekla – zašto ne? Zašto ne bi izašla iz svoje zone komfora? Iz koje sam mislila da stvarno neću nikad izaći. Dok sam radila u financijskoj industriji bila sam uspješna, voljela sam to što radim, ali mislila sam – ako sad ne krenem raditi nešto drugo kao što je moda, vjerojatno se neću nikad odlučiti. I tako je zapravo i bilo.

Svaki izlazak iz komfor zone koji sam u životu napravila, kad sam mijenjala posao i unutar te bivše industrije zapravo je uvijek donio neki rast, neku kvalitetu, neki izazov i to je ukratko priča kako sam se snašla u modnom poslu. Moda je meni uvijek bila strast, odjeća je bila nešto što me uvijek posebno veselilo, pa i na putovanjima koja su bila vezna za moj bivši posao. Uvijek bih svaki slobodni trenutak švrljala po tim dijelovima grada jer sam putovala puno po inozemstvu, gdje su se nalazili modni dućani i uvijek sam tu pronalazila inspiraciju – to za mene nije bio samo shopping nego stvarno ono “šnjofanje”. Tako da sam kroz sve te godine zapravo skupljala iskustva i kad se počela materijalizirati ideja garderobe odlučila sam sva svoja pozitivna iskustva koja imam odnosno, koja sam doživjela kao klijent, bilo gdje da sam to putovala – u Milano, Pariz, London – to sam željela pretočiti u Garderobu i napraviti nešto zapravo što nije obična trgovina.

A zašto skandinavski brendovi? Vraćamo se na devet godina unazad, tad stvarno skandinavski brendovi nisu bili još toliko poznati ni u Hrvatskoj, a ni globalno. Zapravo taj kopenhaški Tjedan mode je tek počeo poprimati svoj popularniji oblik. Svega možda jedan ili dva brenda o kojima sam razmišljala nisu uopće bili poznati nekima u Hrvatskoj, a po meni je za svako pokretanje nekog novog posla ključno je da pronađete neku novu nišu koju do sad netko nije zauzeo i pronašao. To je bila jedna stvar, a druga je bila ta da su to bili  brendovi koji su mojoj osobnoj estetici odgovarali, a ja sam se pretežito odijevala u inozemstvu. Dućan u kojem sam redovito kupovala u Zagrebu su I-gle, koje su nažalost nestale s tržišta, a ja sam vjerovala da postoji određena kritična masa žena koje razmišljaju kao ja i koje isto tako nemaju neko mjesto gdje mogu pronaći nešto tako. Danas mogu reći da se nisam prevarila i to mi je naravno jako drago da mogu to konstatirati. Ali da je to bio rizik i ulazak u nešto što je bilo dosta neizvjesno, i da nisam znala hoće li netko otvoriti vrata Garderobe i nešto kupiti kad smo otvorili, bio je, ali to je poduzetništvo.

Mislim da bez nekih hrabrijih iskoraka čovjeka ni ne može istraživati što sve može, što je u stanju i gdje su prostori za pronalaženje nečeg što će se moći jednoga dana moći proglasiti uspješnim.

MagMe: Koji vam je možda bio najveći strah u početku?

AI: S obzirom na to da se radi o trgovini, velika stvar je bila što moj suprug u to vrijeme bio već gotovo 30 godina u trgovini s obzirom na to da je u biznisu s vinima još od 90-ih godina prošlog stoljeća. Tako da sam puno toga mogla s njim prodiskutirati, ali s obzirom na to da se radilo o tekstilnoj industriji, o dućanu s odjećom, bila sam suočena s komentarima kako dućani propadaju, čudili su se da ulažem sve svoje novce koje sam godinama skupljala u nešto što je toliko diskutabilno uspješno i nestabilno. Naravno, kad smo sve uredili i rekli “otvoreni smo” da je bilo straha jer nismo bili otvoreni u ulici koja je bila frekventna. Danas je Martićeva sasvim nešto drugo, ja vjerujem da smo mi u nekoj mjeri tome doprinijeli. To ima i puno svojih prednosti, u smislu uspostave nekog posla i otvaranja trgovine kad niste na frekventnom mjestu među ostalim trgovinama odjećom, ali sigurno da puno manje ljudi i puno sporije saznaje za vas. Kad ste tako izdvojeni, morate biti strpljivi i nekako se nadati da će jedna žena prenijeti drugoj u krugovima u kojima se kreću i u kojima su čule za nas od početka. Tako su žene počele dolaziti ciljano i to su, po meni, neki održiviji načini komuniciranja s klijentima nego kad se nalazite u ulici koja je prepuna dućana i po kojoj ljudi stalno šeću i gledaju. Tako da smo se mi isprofilirali da smo i po tome drugačiji.

Od početka smo imali jako veliki izbor odjeće, ne mogu reći brendova jer smo ih imali svega pet, a danas ih imamo 35, iako nije sve odjeća, imamo i nakit i druge stvari koje po meni čine jedan concept store. Jer danas se dućani zovu concept store,  ali se svi pitaju što je to zapravo? Bilo mi je jako važno da stvorimo ugodnu klimu u Garderobi, i samo ime Garderoba je došlo spontano. Dala sam jednoj mladoj grupi arhitekata brief da dućan treba izgledati kao jedna luksuzna garderoba, kao walk-in-closet i na svim nacrtima je uvijek pisalo “garderoba”, a u to vrijeme nisam još razmišljala kako će se zvati dućan iako sam znala da je to jako važno. Tijekom komunikacije, kroz tih par mjeseci, u jednom trenutku sam rekla – “ali to je baš dobro ime, idemo tako nazvati dućan”! Simpatično je bilo i kad sam došla u Kopenhagen na prvi Tjedan mode 2017. kad sam im išla objašnjavati što to znači, onda su mi rekli da ne moram objašnjavati jer i oni isto to tako kažu! Stvari su se jako zgodno poklopile!

Htjeli smo stvoriti ugodnu atmosferu i otpočetka je njegujemo te uvijek kažemo da nismo mjesto za žurbu. Kad god neka gospođa stane na sva četiri upaljena žmigavca automobila s druge strane Martićeve i kaže da ima 15 minuta za shopping, onda mi kažemo možete samo malo pogledati, ali dođite nam kad imate barem 45 minuta do sat vremena jer mi hoćemo da to bude “slow fashion” , da odahnete, uživate u velikim kabinama za presvlačenje i rashlađenom pjenušacu. Potičemo žene da uzmu barem sat vremena za sebe, isprobaju što god žele, pa i ono što neće kupiti, samo da vide, da izađu iz svojih tipičnih kombinacija. Jako sam sretna da danas mogu reći da se dosta gospođa odmaknulo iz svojih tipičnih kombinacija i da su danas vrlo zadovoljne komadima koje skupljaju sve te godine u ormaru.

MagMe: Spomenuli ste strast prema modi oduvijek, kao nešto što je uvijek postojalo kod vas, ali i strpljenje, koje je bitno za pokretanje vlastitog biznisa. Koji biste, iz ove perspektive, glavni savjet koji biste dali drugim poduzetnicama?

AI: Dosta me ljudi pitalo je li mi korisitilo prethodno iskustvo ? Naravno da svatko ima svoj put i kad bi nekog savjetovala, pa tako i svoju djecu, da li da odmah direktno s fakulteta krenu u neku poduzetničku priču – ne kažem da to nije dobar put.

Međutim, iz mog iskustva bi rekla da korporativno iskustvo ipak vam daje jednu komparativnu prednosti.

Kad pokrećete posao, ne možete bez kontakata i bez pomoći banka, uvijek ćete se susresti u nekom trenutku s nekom financijskom institucijom. Izrada poslovnog plana – koliko god netko može misliti da je to suvišno, isto je ključna. Ne morate se vi držati sve te godine tog plana – i sigurna sam da sam se ja odmaknula u dobroj mjeri od svojeg inicijalnog poslovnog plana jer vas tržište usmjeri – ali jako je ipak dobro imati neko poslovno iskustvo prije nego što se čovjek upusti u biznis sam, sa svojim vlastitim sredstvima. Jer se tu krije jako puno izazova, zbog kojih, po meni, mnogi poduzetnički pothvati propadaju. Primjerice, kad stignu prvi novci na račun, lako se zaboravi na obaveze, fiksne troškove, i tu je zato potrebno  poznavanje osnova računa dobiti i gubitka i sličnih stvari koje morate razumijeti i znati njima upravljati da bi vam posao mogao biti i održiv.

Naravno, tržište odlučuje koliko će te biti uspješni, ali mislim da je poznavanje financija jako važno.

Jako važna stvar je meni bila da nisam slijepo slušala komentare ili sugestije koje ljudi daju bez da su ste ih nužno pitali, jer svatko ima svoje mišljenje. Bitno je da vjerujete u svoju ideju i neki svoj osjeća što bi tržištu trebalo. Može vas realnost demantirati ili vam to potvrditi, ali ja mislim da je vjera u ono što čovjek radi, jako bitna. Meni je moj život potvrdio da to ima smisla – da u bilo kojoj sferi života, ako stvarno vjerujete u to što radite, da ima smisla da uložite svu svoju energiju u to. Ne treba se bojati, strah je normalan, ali i rizik je sastavni dio poduzetništva.

MagMe: A kad smo kod poduzetništva i rizika, spomenuli ste da imate troje djece, od kojih su se dvije odrasle kćeri otisnule u vlastite karijere koje su različite od onih poduzetničkih njihovih roditelja. Mislite li da je to upravo zato što su pratile kako je to u ponekad nestabilnim poduzetničkim vodama?

AI: Suprug i ja smo diplomirani pravnici, mi kad smo studirali i završili fakultet nismo mislili da ćemo biti u poduzetništvu. Moj suprug je odmah krenuo u poduzetništvo, bavio se sa stvarima koje uopće nemaju veze s njegovom diplomom. Ja sam ipak nakon Pravnog fakulteta odradila tradicionalni put u smislu korporativnog posla i tog top menadžmenta jako dugo i tek sam se prije 9 godina odlučila za poduzetništvo. Mlađa kći je završila medicinu i ona je na specijalizaciji, a starija je završila pravo i psihologiju i radi u struci. Kako će njoj jednoga dana izgledati karijera, to ipak ne možemo znati – to su tek prve godine posla iza nje. Sin je student treće godine fakulteta i možda on jednog dana završi kao poduzetnik, ali ja sam pravi primjer toga da nikad ne možeš znati.

Najvažnije što su djeca dobila kroz mene i supruga, a što su i meni moji roditelji govorili je da “nema kruha bez motike”. To je možda izreka koja se sve manje koristi, ali mislim da je jako točna bez obzira na to je li riječ o poduzetništvu ili korporativnom poslu. I suprug i ja samo uvijek jako puno radili i djeca su odrasla u tom ozračju pa mislim da je to glavna poruka koju smo mi njima mogli dati –  kako će njihovi poslovni životi izgledati to ćemo vidjeti. Vjerujem u njihove odabire, a na kraju ni ja kao I na diplomirana pravnica nisam nikad radila kao pravnica, nego u financijama, pa sad i modi. Fakultet je osnova, a što ćeš dalje raditi i koliko ćeš dalje učiti kroz posao, to je na tebi.

MagMe: Kad smo kod truda i rada, jako je puno truda uloženo u to koji se brendovi nalaze na policama Garderobe? A s obzirom da je njima hrvatsko tržište bilo nepoznato, kako ste uspjeli doći do tih imena?

AI: To mi je, iz današnje perspektive najveća anegdota! Kad sam krenula uređivati dućan u prosincu 2016. godine, Tjedan mode u Kopenhagenu se održavao krajem siječnja. Nisam još imala trgovinu, samo su postojali vizuali arhitekata, i ja sam se doslovno s tim vizualima i sa svojim životopisom javila brendovima Ganni i By Malene Birger. Otišla sam na njihovu web stranicu, pronašla info mail, poslala im mail da otvaram dućan, da dolazim u Kopenhagen i da bih voljela doći do njih, bez ikakve garancije da će mi se itko javiti na to. Kupila sam kartu, rezervirala sam hotel i došla, a oba brenda su se javila da dođem na sastanak, bez ikakvih obećanja.

Kod By Malene Birger je bilo sve glatko, pogledali su rendere, pogledali su moj CV i dogovorili smo narudžbu. Kad sam došla u Ganni, tadašnja direktorica prodaje rekla je da joj je sve lijepo i da će mi se javiti te me uputila na jedan štendeer i rekla da na njemu posložim selekciju odjeće koju bi ja teoretski željela u svojem dućanu.

Tad nisam bila svjesna da oni mene testiraju, napravila sam selekciju, ona je došla, pogledala i rekla – “može, odlučili smo raditi s vama”.

Onda opet išla na Internet gledati neke druge brendove i kad sam kontaktirala jedan rekli su mi nađemo se na Revolveru, na štandu broj 25. Pitala sam se što je to? Guglala sam i shvatila da je to modni sajam sa skandinavskim brendovima koji se doslovce nalazio 200 metara od mojeg hotela.

Vrata su mi se nekako stalno otvarala i u tom trenutku jedino što možeš zaključiti je da očito to moraš raditi, da je to pravi put.

Na tom sajmu sam pronašla brendove Rodebjer i Baum und Pferdgarten, a u Zagreb sam se vratila s pet brendova i narudžba, a mislila sam da idem samo na dva sastanka.

Imala sam narudžbe koje se rade šest mjeseci unaprijed – u životu prije napravila veći shopping – a još nisam imala ni dućan! U travnju 2017. godine smo otvorili s tom odjećom koju sam naručila sa stocka od tih brendova i to je bilo to. U početku se znalo dogoditi da izdamo jedan ili nijendan račun dnevno, ali je velika stvar bila da su moje prijateljice dolazile, dovodile svoje prijateljice i tako se krug počeo širiti. Danas možemo reći da imamo jako lijep krug stalnih klijentica, a još uvijek možemo reći i da ima žena koje nisu čule za nas ili su čule, ali nisu stigle doći.

To su bili prvi brendovi s kojima sam probila led, a svih ovih osam godina nisam stala istraživati što još postoji i što bi još mogli. Garderoba je, za mene, živi organizam koji se stalno mijenja koji i na to smo navikli i naše klijente. Sad su stigla tri nova brenda za proljeće/ljeto, a za nadolazeću sezonu predstavit ćemo još dva nova brenda – mijena je stalno prisutna.

MagMe: Neke stvari su, dakle, išle glatko, a postoji li brend koji ste željeli, ali niste uspjeli dobiti?

AI: Jedan brend sam htjela dobiti, ali nisam, no na kraju sam zaključila da mi nije žao, s obzirom na to koliko imamo brendova. Pratim i dalje taj brend, kad sam u Kopenhagenu, uvijek napravim istraživanje tržišta, prva mi je adresa uvijek robna kuća Ilum, jer oni imaju većinu naših brendova pa onda uvijek bacim pogled. Brend o kojem se radi se ponavlja iz kolekcije u kolekciju pa je pitanje bi li dodali stvarno nešto kvalitativno izboru u Garderobi. Jer kad imate već tako puno brendova, a mi smo na jednom ograničenom prostoru, onda ima smisla dovoditi brendove koji istinski nešto novo donose u ponudu jer ima toliko veliki broj brendova koji se nudi. Svaki put otkrivam nešto novo, međutim ne idemo za tim da uzimamo nove brendove ako stvarno ne donose neku razliku, odnosno ako ne dodaju nešto našoj sadašnjoj ponudi. Moji se kolege se uvijek boje moje prevelike inspiracije kad odem u Kopenhagen da ne dođem s puno toga novoga, jer mi to moramo i fizički negdje smjestiti, a da ne izgleda to loše.

Naravno da bi bilo odlično kad bi imali više kvadrata, međutim važnije mi je da smo na adresi Martićeva 17 na koju smo naviknuli kupce. Naviknuli smo ih i da je uvijek puno odjeće izloženo, kao i nakita. Volim nakita pa je bilo prirodno da ću ponudu proširiti i na to, a to je i moja vizija concept storea. Concept store je jedno mjesto u kojem vi možete zadovoljiti cijelu svoju potrebu – od odjeće do asesoara do skincarea i parfema. Sve možete zadovoljiti na jednom mjestu i sve ima neki razlog zašto je tamo, što zahtijeva i vrijeme, promišljanje i inspiraciju. Mislim da smo stvarno na taj neki način još uvijek vjerni u svom vlastitom conceptu.

MagMe: Skandinavska moda buja non stop i stalno niču novi modni brendovi, a među njima i oni za djecu. Jeste li ikad razmišljali o otvorenju Garderoba kids?

AI: Naravno da sam razmišljala, pogotovo kad je moja najstarija kći ostala trudna i kad sam postala baka. Razmišljala sam tad kako ima tako krasnih isto skandinavskih brendova za djecu. Međutim, mislim da je to jedno jako kao prvo jako drugačije tržište, nešto slično poput muškog, u kojem smo se mi okušali dvije godine, pa napustili tu ideju. To su teži segmenti tržišta, puno je teže prodati muškoj populaciji odjeću koja ima neku srednje više cijenu, a i mislim da je i s dječjom modom isto tako teško. Bio je jedan predivan dućan “ne ne ne” od moje drage prijateljice i klijentice Manuele Šole kojeg nažalost više nema. Od nje bi sigurno saznala puno više još toga koji su to bili izazovi.

MagMe: Skandinavci veliki fokus stavljaju i na održivost. Kroz brendove dostupne u Garderobi radi na osvještavanju Hrvatica o održivoj modi. Kakav je njihov stav o tome, vi možete svjedočiti iz prve ruke. Jesu li skandi brendovi popularni ipak ponajviše zbog svojeg dizajna i kvalitete ili zaista Garderobini kupci cijene njihovu održivu prirodu?

AI: Ja bih rekla da se stvari mijenjaju, jer kad smo tek otvorili i govorili našim klijenticama da je haljina napravljena od nekog recikliranog poliestera i da je to od PET ambalaže, onda bi najčešće dobili odmahivanje rukom s komentarom “ma, to je sintetika”. Danas toga ipak ima manje, međutim mi kao društvo imamo još jako puno prostora za osviještavanje. Neke torbe su napravljene od kore kaktusa posebnom tehnologijom da izgledaju kao kožnate, kao i torbe od reciklirane kože – za to su razvijene tehnologije koje su zahtijevale jako puno istraživanja i jako puno ulaganja od strane tih brendova da se dođe do nečega što će vizualno i u smislu izdrživosti moći konkurirati koži. Od svačega se danas može napraviti odjevni predmet, ali mislim da u odluci i kupnji i dalje taj faktor ne igra veliku ulogu.

Kad se govori o održivosti, nije samo održivost da se predmet napravi od nečeg recikliranog, mislim da je veća održivost ako kupite nešto što je dovoljno kvalitetno da to možete nositi godinama.

Danas je najveći neprijatelj održivosti brza moda u kojoj je nevažno ako operete stvar i ona više neće na ništa sličiti, bacit ćete je jer ste je ionako platili samo 15 eura – to mislim da je jako zabrinjavajuće, ta hiperprodukcija i ne samo ono što se kupi, nego i ono što se i ne kupi, a što nije na pravi način zbrnuto. Radi se PR oko brze mode koja navodno ulaže u to da zbrine te viškove, da proizvodi odgovorno, a sad se čini da nisu ispunili kriterije koje su obećali da će ispuniti. Dokle god postoji dio dio populacije koji će reći, kad konkretno dođe u Garderobu i kaže “ma ovu majicu mogu i u Zari kupiti ili negdje drugdje”, to znači da svijest i dalje nije tu. Ne kažem ja da ljudi moraju kupovati u Garderobi, ali zašto ne biste neku majicu nosili četiri, pet, šest sezona. Postoji još jako puno prostora za unaprijediti razmišljanje ljudi, a vidim da smo mi mali kotačić koji educira naše kupce i mogu za njih reći da taj broj osviještenih raste, iako ima još jako puno prostora.

MagMe: A što mislite koji je bio najveći ključ uspjeha Garderobe?

AI: Jednom riječju bi to bilo autentičnost, mislim da je ključ u konceptu koji sam osmislila tad i činjenica da smo mu ostali vjerni do danas, da nismo zbog izazova koje smo imali, poput panedmije, radili krive korake koji su nas mogli degradirati kao brend i naše brendove. Primjerice, kad smo ponovno otvorili nakon pandemije, rekla sam da nećemo raditi nikakve rasprodaje i akcije. Držali smo se toga svih ovih godina, imamo samo sezonske rasprodaje.

Jako pazimo na kvalitetu svega što dođe u Garderobu – ako brend ima previše reklamacija s naše strane, prestajemo s radom s njima. Mislim da je povjerenje nešto što gradite i što smo uspjeli izgraditi s našim klijentima. Znaju da kad kupe nešto u Garderobi da je to kvalitetno. A u slučaju da se dogodi nešto što to demantira, da je to uvijek maksimalno profesionalno odrađeno.

I ono što sam rekla svojim kolegama od prvog dana, što je mene smetalo u puno drugih dućana u Zagrebu, nema procjenjivanja ljudi kad dođu.

Nama su se u početku gospođe počele ispričavati što su došle u trenirkama ili trapericama, a meni nije bilo jasno zašto. Pa ne morate se urediti da bi došli kupovati kod nas. I po sebi znam da sam u neke dućane ušla jednom i nikad više. Jer kad vas prodavač procjenjuje kao da vrijedi više od vas, to je toliko ružan osjećaj, za koji sam rekla da je strogo zabranjen. Mislim da su to sve neke finese koje kad se zbroje čine jedno ugodno iskustvo.

Jer mi zapravo prodajemo iskustvo, odjeću može prodavati bilo tko.

Iskustvo je nešto zbog čega kupac dolazi ponovno. Pristup, kvaliteta, izbor – to su neke stvari za koje brinemo. I to što sam ja prisutna. Nikad nisam prepustila buying nekom drugom, svaka stvar koja se nalazi u Garderobi je moj odabir i stojim iza njega. To su faktori koji nas izdvajaju.

MagMe: Non stop ste okruženi najnovijim modnim komadima, priznajte nam, ukradete li često neki novi komad za sebe iz Garderobe i prije nego što stigne u dućan? Kako odolijevate konstantnoj kupovini?

AI: To što biram odjeću koju ćemo prodavati u Garderobi, ispunjava moju potrebu za shoppingom. Nakon odrađenih recimo 20 buyinga i posjeta showroomima u Kopenhagenu, teško da imate potrebe kupiti nešto za sebe. U svakoj kolekciji odaberem nešto za sebe, naravno. Ono što mi je bitno je da svaka stvar koju odaberem za Garderobu odgovara mojoj estetici – ne ne mora biti nužno nešto što bih ja stavila u svoj ormar, jer mislim da bi to bila greška.

Sad mi je lakše jer već imam svoje klijentice pred očima i mogu si zamisliti što bi tko htio. Najteži je bio taj prvi buying zapravo, kad nisam imala pojma o tome kako sve to izgleda, koje veličine trebam uzeti, to je bilo potpuno naslijepo, a danas je sve to drugačije.

No, uvijek si nađem par stvari u svakoj kolekciji, koje ne mogu nažalost dobiti prije, ali ih s nestrpljenjem iščekujem jer ja sad već sad znam što stiže za šest mjeseci u Garderobi. Sigurno da mi je ormar koji mi je i prije bio pun, sad još više pun. Ali sad imam jedno jako dobro opravdanje za shopping – sad mi je to posao! Ali ja stvarno i moram imati neke stvari iz posljednjih kolekcija, nekako se to i očekuje.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Vigor Klaić