
Adaptacija s dušom: Kako su arhitekti uredili životni prostor u centru Zagreba za prijatelje
Arhitektima Dori Luetić i Juraju Luetiću, prije nekoliko godina javili su se dugogodišnji prijatelji koji su se odlučili preseliti u sam centar Zagreba. Osim što su bili sretni s obje strane što će živjeti puno bliže jedni drugima za druženje, Dora i Juraj mi govore kako ih je posebno razveselio njihov upit za izradu projekta adaptacije stana.
Kako doznajemo, ideja investitora bila je kupiti stari donjogradski stan u užem centru Zagreba te ga adaptirati za ugodan život tada tročlane obitelji. Nekadašnja tlocrtna dispozicija stana od 130 četvornih metara u novom projektu nije se puno morala mijenjati zahvaljujući odličnom projektu čuvenog hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića.
“Kao arhitekti s iskustvom adaptacija upravo donjogradskih stanova moramo istaknuti da je tadašnji sistem gradnje bio i ostao vrlo kvalitetan i prilagođen suvremenom stanovanju. Pregradni zidovi od cigle imali su nosivu, a ne samo pregradnu ulogu, stoga ih nikada u našim projektima olako ne uklanjamo. Tako je bilo u ovom projektu. Predmetna zgrada je nakon potresa pretrpjela oštećenja te je cilj bio minimalno zadirati u konstruktivne elemente stana pa su se uklonila samo dva manja zida. Jedan između nekadašnje kupaonice i toaleta stvorivši tako jednu prostranu kupaonicu, i jedan pregradni zid između nekadašnje smočnice i kuhinje smještene na dvorišnoj strani zgrade. Taj prostor postao je prostrana dječja soba za malog školarca” objašnjava nam u uvodu Juraj, koji ističe i kako su se na uličnom pročelju nalazile i ranije tri sobe u nizu, a danas su to kuhinja s blagovaonicom, dok je druga središnja dnevni boravak koji mami pogled odmah s ulaza u stan.
No, tijekom adaptacije u obitelj je stigla još jedna beba, pa je soba uz dnevni boravak, koja je prvotno zamišljena kao radna soba, postala oaza za novog člana obitelji s direktnom vezom prema roditeljskoj sobi. Ta vrata su u jednoj fazi projekta predviđena da se uklone, ali kako arhitekt ističe, danas puno znače za noćna buđenja s malim djetetom.
Na pitanje oko izazova kod samog projekta, Dora govori kako ih u fazi projektiranja nije bilo, jer da je u pitanju bila jedna klasična adaptacija stana s vrlo dobrom komunikacijom s investitorima.
“Što se tiče tehničkih izazova u smislu izvođenja radova navela bih stavku polaganja podnog grijanja i izlijevanje estriha te već standardno stizanje zakazanih rokova koji su u ovom projektu bili dodatno strogo definirani zbog skorog pristizanja novog člana obitelji” ističe dalje arhitektica koja nam otkriva i glavne adute prostora, a to su definitivno prekrasni visoki stropovi i prozori klasičnog donjogradskog stana koji arhitektu služe kao savršena neutralna baza za odabir beskrajnih nijansi boja i materijala. S obzirom na to da investitori vole boje, arhitekti su ih nastojali suptilno i smisleno ukomponirati u projekt i upravo to smatraju glavnim adutom ovog interijera.
“Ovo je u biti primjer suvremenog interijera, koji u detalju koketira s klasičnim elementom – zidnim bordurama u dnevnom boravku, koje savršeno pristaju uz izvornu stolariju. Kao što smo već naveli, poštovali smo želju prijatelja, investitora da stan nije potpuno monokroman, te smo uveli plavu i zelenu boju koje se suptilno isprepleću s bijelom bazom zidova i toplim tonom hrastova parketa. Crni detalji u vidu prekidača i rasvjete te svevremenskih crnih pločica dviju kupaonica suvremeni su elementi, koji definitivno neće brzo dosaditi” objašnjava nam Dora.
Na temu trendova i koliko ih prate ili osluškuju, generalno i u ovom projektu, Juraj govori kako prije svega ipak osluškuju želje i potrebe investitora. “S obzirom na to da ljudi nastoje stvoriti životni prostor za duži period financijski je definitivno isplativije držati se klasike. Naravno da je neizbježno katkad koristiti trendovske elemente, no u ovom projektu željeli smo napraviti svevremenski interijer koji parira klasičnoj stambenoj arhitekturi donjogradskog bloka” poručuje Juraj koji ne krije kako trendove prate, ali s obzirom na to kojom se brzinom izmjenjuju u projektima, pokušavaju izbjeći one hit wonders elemente kao što su mikrocement po zidovima ili industrijski dizajn. Trendovski element u ovom projektu možda je, govori Juraj, drveno uzglavlje koje se često viđa u zadnje vrijeme, no toniranjem u smirujuću zelenu boju, dobiven je jedan drugačiji efekt.
Naravno, pitali smo Doru i kako je izgledala suradnja na relaciji projektant investitor. “S obzirom na to da su nam investitori ujedno prijatelji i znamo se vrlo dobro, komunikacija je bila direktna i dinamična, a rezultat je na obostrano zadovoljstvo ispao vrlo uspješan. Oni su znali koje elemente sigurno žele u svome budućem domu, a mi smo uz stručne savjete omogućili više mogućih rješenja za pojedine dijelove interijera poštujući njihove želje i vizije. Recimo, ulazni prostor s klupom je bio dio koji smo dulje razrađivali, investitorica je imala jasnu viziju, a mi smo nastojali to maksimalno poštovati dajući na ideju arhitektonski odgovor”.
Iako i Dora i Juraj imaju više dragih segmenata u ovom projektu, jednoglasno zajedno ističu kako im je ipak najveći favorit kuhinja. Govore kako je ona srce ovog projekta, ta “plava” soba s velikim šankom, klupom i stolom. “Naši prijatelji ljubitelji su druženja i velikih okupljanja, a Božić kod njih već je postala tradicija koju nikada ne propuštamo. Smatramo da je to segment koji investitor nosi sa sobom u koji god prostor se preselio. Uostalom, pomno uređen prostor bez ljudi samo je lijep interijer, a ljudi mu ulijevaju dušu i život, pokojim osobnim detaljom i neprekidnim topotom koraka i zvukovima svakidašnjeg života” poručuje ovaj arhitektonski dvojac.
Za kraj, pitamo arhitekte što bi općenito iz svog iskustva dosad sugerirali ljudima koji uređuju životni prostor, odnosno da daju neki ultimativni savjet, o čemu da vode računa ili da se fokusiraju više i manje.
“Sugerirala bih ako ikako mogu uklopiti u budžet rad s arhitektom, jer oblikovanje životnog prostora više je od pokušaja kopiranja slike koja se nerijetko sačuva s društvenih mreža. U suradnji s arhitektom prostor se rješava prvo tlocrtno dispozicijom soba, a potom se slaže vizija cjelokupnog prostora te paleta boja i materijala. Ako je dobra komunikacija između investitora i arhitekta taj proces obično ide glatko i investitor se može prepustiti te uživati u donošenju zajedničkih odluka oko odabira pokojeg komada namještaja ili sugeriranja arhitektu njegovih omiljenih boja za obloge. Ako suradnja s arhitektom nije u budžetu, svakom pojedincu koji uređuje životni prostor predlažem da se vodi već svima poznatom rečenicom: manje je više. Ponekad je zaista dovoljno u prostoru imati samo jedan akcent bilo to boja ili neki uzorak, a ostatak prostora ostaviti maksimalno jednostavnim” poručuje za kraj Dora, a mi vas ostavljamo da uživate u ovom suvremenom zagrebačkom domu koji će vas sigurno inspirirati.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Vlasništvo investitora