Kad ćemo kao društvo shvatiti da se neka pitanja ne postavljaju?

“A što čekate?” – pitanje koje je naizgled vrlo jednostavno, nimalo problematično i nadasve nevino. Pitanje koje na prvu ni po čemu ne bi trebalo biti poziv da se zapitamo zašto si ljudi za pravo daju involvirati se u tuđe živote. Ali zapravo je puno više od toga. To je pitanje koje otvara Pandorinu kutiju pitanja koja se ne postavljaju drugim ljudima i koja pokazuju koliko je netko (ili nije) potkovan bontonom.

Pitanje “a što čekate?” može se preformulirati na više načina – “kad ćeš ti pronaći nekoga”, “kada ćete početi živjeti zajedno”, “kad ćete se vjenčati”, “kad će beba”, “kad ćete na drugo dijete”… Primjera ima bezbroj, a ako malo bolje pogledate, tiču se svih etapa razvoja veze jednog zaljubljenog (ili nezaljubljenog) para, potencijalno neopterećenog vremenskim ograničenjima. No, zato je društvo tu da ih podsjeti da je na neke stvari “došao red” i da se više nema što čekati.

Osim što je samo po sebi nepristojno i ne postoji razlog da se nekog uopće tiče koji će biti odgovor, uz to, pitanje može biti nelagodno za one kojima je pitanje postavljeno. Iz mnogobrojnih razloga.

Počnimo od pitanja zašto je netko još uvijek sam. Ili je vuk samotnjak i to mu odgovara jer sam sebe najbolje poznaje, sa sobom najbolje uživa i prolazi takvu fazu života (a u tom slučaju ovaj razgovor sigurno nije nešto što takvu osobu fascinira) ili, pak, pokušava pronaći nekoga, ali se to jednostavno još nije dogodilo, i to muči i njega ili nju, u najmanju ruku jednako koliko i osobu koja je pitanje postavila. A možda ta osoba prolazi i kroz neke druge probleme radi kojih bio radije bio sam ili sama, a koje ne želi dijeliti s drugima. Kako bilo, odgovor na pitanje vjerojatno nećete dobiti, već potencijalno nelagodnu tišinu ili nervozno smješkanje.

Prijeđimo na pitanje za useljenje. Što ako taj par, ili jedno od njih dvoje, nije sigurno uopće je li “to to” i treba li tu vezu nastaviti istim putem. Možda si još nisu rekli ni “volim te”, iako su “dugo” zajedno. Možda on ima navike koje ona ne može tolerirati ili obrnuto, pa traže rješenje kako da to premoste ili da se raziđu jednom zauvijek. Postoji puno potencijalnih možda, radi kojih samo jednim pitanjem dovodimo taj par u nelagodnu situaciju i na njihovu agendu namećemo pitanje za koje oni još nisu niti spremni.

“Kad ćete se vjenčati, pa što čekate?”

Mislite li zaista da će vam netko na to pitanje odgovoriti s točnim datumom u sljedećoj godini? Ako hoće, onda su već duboko u planiranju vjenčanja i samo da vam kažemo – niste pozvani, što je opet dovoljno dobar znak da je pitanje neumjesno i da vas se odgovor nipošto ne tiče. Postavljanjem takvog pitanja, pretpostavlja se da je taj par točno tamo u svojoj vezi gdje vi mislite da bi trebali biti. Da vam priopćimo još jednu novost – nije uvijek sve tako kako se čini i možda mnogi parovi u tom trenutku života žele neke druge stvari, a ne ozakoniti svoju vezu zauvijek.

Možda naprosto žele uživati u svojem mladenačkom životu, neopterećenom papirima, ozbiljnim frazama i stavljanjem pečata vječnosti. Možda naprosto žele samo putovati i ne razmišljati ni o čemu. A možda očajnički žele taj komad papira koji će i svijetu dokazati da su upravo tamo gdje se od njih očekuje da budu, ali nemaju dovoljno ušteđevine da to i postignu. Opet, puno je tu situacija koje počinju sa možda, radi kojih – još jednom – nema smisla zadirati u tuđu privatnost.

Došli smo i do možda najzanimljivijeg pitanja koje se usudimo pitati jedni druge, a koje glasi – “kad će beba”? Na umu mi je milijun i jedan odgovor na ovaj “što se čeka”, ali oni koji ipak jesu potkovani bontonom na to se pitanje se samo nasmiješe i čekaju da nelagodna situacija prođe. Jedno je kada tuđoj znatiželji jednostavno nije mjesto u nekom razgovoru, a drugo je i kad ta ista znatiželja određenom paru otvara potencijalno svježe rane.

Iako je jednako legitiman razlog da se to pitanje ne postavi i jednostavna želja para da se ne mora opravdavati zašto u datom trenutku života ne želi skrbiti za jedno malo biće ili preuzeti takvu važnu odgovornost (barem ne još), postoji i drugi razlog radi kojeg je ovo pitanje možda puno puno neprimjerenije. Jesu li oni koji postave takvo pitanje ikad pomislili što onda kada se ono postavi nekome tko se već dugo pokušava imati dijete, ali ne uspijeva u tome? Što kad postavite to pitanje nekome tko prolazi već tko zna koju kuru umjetne oplodnje? Što kada par uopće ne može imati djece, a to je baš sve što su htjeli u životu? Onda to pitanje postaje puno teže, puno manje nevino i puno više bolno nego što je netko tko ga je postavio čisto radi small talka, imao uopće na umu.

Ovo pitanje je i odlična tema za razgovor s parom koji ne želi imati djecu i koji to – “ne daj Bože” – izgovori naglas. Tad potencijalno može započeti i razuvjeravanje da to nije najbolja odluka, da će sigurno požaliti i da će im sigurno nešto nedostajati u životu, a kasnije će možda biti prekasno za promijeniti odluku. Da, Ana, nakon što si im ti to na cesti u prolazu rekla, sigurno će dobro razmisliti i promijeniti svoju odluku. Dobro da si ih srela. Ti si ih zapravo spasila od nesretnog života.

Svatko od nas prolazi kroz određene etape života svojim tempom i to onako kako to želi. I to je stvar isključivo te osobe ili tog para.

Nikog drugog se odgovor na pitanje “a što vi čekate” ne tiče.

Da riješimo jedno – to ne znači da ni s kim ne smije pričati o takvim temama, upravo suprotno. Ipak, s jednim uvjetom – mi biramo s kime ćemo pričati o nečemu što se tiče samo nas i nikoga drugoga. Za to svatko od nas ima bliski krug ljudi koje sam odluči involvirati u svoj život. Ili, pak, ne odluči ni njih uključiti, što je sasvim u redu.

S tom činjenicom na umu, shvatit ćete da će neumjesna pitanja najčešće i doći od onih koji su samo prolazna stavka u našim životima i koji se zabavljaju čekajući odgovor, a ne razmišljaju iskreno o našoj budućnosti. Zato takvo pitanje vjerojatno nikad nećete dobiti od bliskih prijatelja. Jer oni koji su vam zaista bliski znaju “što se čeka”.

Treba poštovati tuđe granice, tuđe živote, i (probati) se ne petljati tamo gdje nam nije mjesto. I svima će nam biti ljepše.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Pinterest