Što zapravo čini arhitekturu?

U seriji članaka arhitektica Anita Elez koja stoji iza biroa Studio Konkreet, dotaknut će se zanimljivih tema vezanih uz struku, kao i sveprisutnog dizajna interijera, a u durgom tekstu objasnit će nam što je to zapravo arhitektura, koji su njezini elementi i zašto je kvalitetna arhitektura toliko koliko važna za svakodnevicu.

Što je to arhitektura? Većina arhitekata složit će se da je ona nešto što ima utjecaj. I kad to izgovore, srce će im zaigrati kao kod sjećanja na prvu ljubav.

Današnje društvo iscrpljeno suvremenim postulatima načina života, gotovo na pragu da se lagano vrati korak nazad u načinu življenja, postalo je promatrač spektakla, a ne korisnik iskustva. Tako su nam postale samo bitne fasade, onaj prvi sloj koji vidimo. Redovito gledamo interijere na našoj obali projektirane kao da se nalaze u New Yorku, a ne prema duhu lokacije, mikrolokacije, iščitanih elemenata tog mjesta… Sva ta filozofija koja nas u tom trenutku okružuje duboko djeluje na našu podsvijest te misleći da uživamo u trenutku duboko u sebi urezujemo si neke nedostižne ciljeve.

Kako bi se približili arhitekturi i razumijevanju njene moći djelovanja, jako je bitno analizirati od čega se to ona sastoji. Zato ćemo u ovom tekstu razložiti arhitekturu na elemente, odnosno otkrit ćemo od čega se sastoje građevine u kojima živimo, družimo se i obrazujemo se. Kako ih arhitekti oblikuju i od čemu u konačnici ovisi njihov izgled.

2014. godine kustos Venecijanskog bijenalea arhitekture, arhitekt Rem Koolhaas, stavio je naglasak na arhitekturu, a ne arhitekte te je izložio presjek razvoja svih elemenata u arhitekturi. Svaki taj element je priča za sebe, fragment analiziran do detalja kroz vrijeme. Alat kojim se bavimo, slažemo ih u kompozicije, od kojeg gradimo prostore, trgove, ulice, sobe…

Graditeljski elementi u arhitekturi u svojoj suštini i funkciji kroz dugo vrijeme ostali su isti, to je njihova jedinstvena istina, ono što oni jesu. Kroz vremenska razdoblja samo su poprimali drugačije omjere, dekoracije, oblike. Ti omjeri, dekoracije i oblici usko su povezani s filozofijom, politikom i sociologijom vremena. Možemo ih istraživati kroz teoriju arhitekture te shvatiti složenost izražavanja u određenom vremenu. Osim različitih oblika, dimenzija i mogućnosti izvedbe određenog elementa u vremenu, ono što svim tim elementima daje dodanu vrijednost je način na koji ih sagledava arhitekt dok ih projektira.

Što je za vas balkon? Mjesto na kojem ćete se ponekad sunčati, ukrasiti ga kojom biljkom da pogled iz dnevnog boravka bude ljepši. A što je balkon za arhitekta? Element građevine koji ovisno o svojoj orijentaciji, pogledu i funkciji građevine može postati pozornica ili govornica. Arhitekti se u glavi igraju igre asocijacija, one potiču na složenost misli o pojedinom elementu te se tako rađaju nove ideje oblikovanja nekog elementa s obzirom na njegov širi kontekst. Asocijacija će element dodatno “isprojektirati”, njegovu površinu, ogradu, nadstrešnicu, opremu, rasvjetu. Skup elemenata u dobro obrađeni motiv dat će dobru arhitekturu. Sve to traži prethodnu analizu i istraživanje.

Prozor, pročelje, hodnik, kamin, stepenice, pokretne stepenice – to su samo neki od elemenata koji su u svojoj istini jedinstveni kroz vrijeme, a načinom koji ih je netko oblikovao direktno utječu na kvalitetu arhitekture, pa preko nje i na korisnika, odnosno ljude koji borave u tom prostoru.

Veliku analizu i istraživanje elemenata u arhitekturi možemo razmatrati kroz leksikone koje je za arhitektonski bijenale sastavio Koolhaas s ansamblom svoj suradnika. Svi elementi – prozor, fasada, balkon, hodnik, kamin, stepenice, pokretne stepenice, dizalo – prikazani su u svom detalju, razvoju kroz povijest, klimatske, ekonomske tehnološke i digitalne napretke.

Samo razumijevajući elemente, možemo razumjeti i odluke koje arhitekti donose. Shvatiti zašto je baš nešto tamo gdje je i oblikovano kako je. Razložite slike spektakla na elemente, uživajte u njihovim značenjima i osjetit ćete ljubav koju arhitektura nosi sa sobom. Onu pravu, inicijalnu, vrijednu… Onu koja se ne sastoji od ljepote, nego bezbroj činjenica koje arhitektura pomiruje.