Projekt stana u secesijskoj kući kraj Pule zbilja je genijalan, a mi smo pričali s dizajnerima interijera koji su ga vratili u život

Projekt obuhvaća cijelu kuću, no fokus je stavljen na drugi kat koji predstavljamo, a iza čijeg krasnog prijedloga uređenja stoje dizajneri interijera Vana i Dorijan Palić i zagrebačkog Wizia Studija. U pitanju je, kako odmah daju do znanja dizajneri, 110 četvornih metara koji na najbolji način sažimaju cijelu filozofiju pothvata, a namijenjeni su privatnom stanovanju, točnije suvremenom životu unutar povijesnog okvira, bez scenografskog “glumljenja” prošlosti.

Ono što ovaj projekt stana, inače naziva VĒNØ-66, izdvaja od uobičajenih rekonstrukcija unutar starih kuća jest pristup interijeru kao produžetku arhitekture, a ne kao zasebnom dizajnerskom sloju. Polazište nije bila tipologija stanovanja, govore dizajneri, nego čitanje povijesnog konteksta i njegovo prevođenje u suvremeni prostorni sustav.

Tlocrtno je, ne kriju dizajneri, ovo bio jedan od zahtjevnijih projekata do sada. Konstruktivna ograničenja, godine različitih intervencija kroz povijest, potreba da se sačuva autentičnost prostora, a istovremeno osigura funkcionalnost suvremenog stanovanja, sve je to tražilo pristup koji nije usmjeren na doslovnu rekonstrukciju povijesnih stilova, već na dijalog između postojećeg arhitektonskog jezika i suvremenih prostornih potreba. 

Projekt trenutačno, kako doznajemo iz razgovora, je u fazi realizacije, a prolazi kroz proces etažiranja, prilagodbu postojeće strukture i ishođenje potrebnih dozvola, a poseban naglasak stavljen je na suradnju s arhitekticom. Poručuju iz Wizia Studija da upravo ovakvi projekti zahtijevaju kontinuiran dijalog između arhitekture i interijera, a ne njihovo razdvajanje u dvije zasebne cjeline.

“Projekt se, naime, oslanja na tri povijesna sloja same kuće. Prve poznate vlasnice bile su dvije sestre, čiji je životni kontekst prostoru ostavio određenu mekoću i intimnost. Zatim kuću preuzima lokalni liječnik, a objekt jedno vrijeme djeluje i kao poliklinika, što uvodi sasvim drugačiji sloj, onaj racionalnosti, preciznosti i funkcionalnosti” otkrivaju nam iz Wizia Studija te naglašavaju da ti slojevi nisu doslovno rekonstruirani niti narativno ilustrirani, već prevedeni u apstraktne prostorne i materijalne odnose. 

Umjetnička djela u prostoru tako postaju nositelji memorije. Apstraktne, nedefinirane figure dviju sestara pojavljuju se kao trag, a ne kao reprezentacija, dok je brušeni inoks uveden kao racionalni kontrapunkt koji upućuje na medicinsku preciznost, no reduciran je do mjere da zadrži konceptualnu, a ne dekorativnu ulogu.

Kako dalje pričaju, sama lokacija kuće, njezina prisutnost unutar istarskog urbanog tkiva i ta kompleksna prošlost najviše su usmjerile konačni koncept. Iz kontrasta između mekoće i preciznosti razvijao se cijeli materijalni i koloristički jezik interijera – nijanse zagasite crvene, plave i žute, preuzete iz istarskog grba, uz zelenu kao asocijaciju na maslinike, ali interpretirane suvremeno, nikad doslovno, uvedene fragmentarno i kontrolirano, u službi čitljivosti prostora.

Kao središnji materijalni element stana ističu calacatta mramor, čiji snažan crtež preuzima ulogu prostornog akcenta. Ne kao simbol luksuza, već kao nositelj grafike i napetosti unutar inače suzdržanog interijera. Njegova prisutnost strukturira prostor i uvodi sloj vizualne gustoće koji dodatno naglašava ono što je već ondje, kamene zidove i volte.

Upravo su volte, kažu, najveća kvaliteta prostora i jedan od glavnih prostornih motiva. Tretirane su kao primarni arhitektonski element koji definira ritam, sekvence i prostornu hijerarhiju, a ne kao povijesni ornament. Dodatno su naglašene zagasitom crvenom, inspiriranom i grbom, ali i karakterističnom istarskom crvenom zemljom, terakotom, toliko prisutnom u krajoliku regije da je bilo gotovo nemoguće ne uvesti je u priču.

Estetski, prostorni jezik stana temelji se na fuziji mediteranskog, japanskog i secesijskog senzibiliteta. Mediteran definira odnos prema materijalnoj masi i gravitaciji prostora, Japan, koji investitor izrazito voli unosi redukciju, tišinu i jasnoću kroz smireniji pristup i fokus na atmosferu, teksturu i svjetlo, dok se secesija, s obzirom na razdoblje nastanka objekta, očituje kroz organske linije, bogatu materijalnost i ideju prostora kao jedinstvene, cjelovito oblikovane kompozicije. Tu je i art deco utjecaj, vidljiv kroz geometriju, kontrast kamena i brušenog inoxa te određenu monumentalnost koju prostor prirodno nosi kroz svoje proporcije.

Na spomen suradnje s investitorom, dizajneri govore kako je od samog početka bila izuzetno kvalitetna i profesionalna, temeljena na kontinuiranoj komunikaciji i visokoj razini povjerenja, što smatraju ključnim, pogotovo kod ovako kompleksnih rekonstrukcija koje zahtijevaju dugotrajan proces i niz odluka. Investitor je od početka vrlo jasno komunicirao svoje afinitete i način života, što je omogućilo da se projekt razvija u smjeru koji je u potpunosti usklađen s njim i s karakterom samog prostora.

Na pitanje koji je pak za njih najveći adut projekta, odgovor je bez oklijevanja – sama kuća. Njezinu povijesna vrijednost, patinu i autentičnost koju nose stare kamene kuće, gotovo je nemoguće replicirati u novogradnji u čemu vide najveći izazov. Kameni zidovi, volte, osjećaj slojevitosti kroz cijeli objekt, dodaju, to je ono što prostoru daje identitet i stvara vrlo specifičan doživljaj stanovanja.

Za kraj, dizajnerski duo Vana i Dorijan Palić poručuju: “Stan na drugom katu VĒNØ-66 ne teži reprezentaciji, već kontemplaciji. Suvremeni način stanovanja ovdje je rezultat discipliniranog projektantskog procesa u kojem interijer postaje medij za artikulaciju konteksta, memorije i kontinuiteta. Upravo to dokaz je da najbolji projekti ne nastaju nametanjem forme, nego strpljivim slušanjem prostora.”

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Wizia Studio