Hollywoodski glamur u suvremenom svjetlu u fokusu Dior Cruise kolekcije

Baš kao što se nova generacija zvijezda danas mahom okuplja oko Diora, posebice otkako je na njegovom čelu talentirani Jonathan Anderson, kuća je imala važnu ulogu i u zlatnoj eri Hollywooda. Taj odnos odlično oslikava film “Stage Fright” s Marlene Dietrich iz 1950., čija se kostimografija našla u središtu koncepta nove Cruise kolekcije. Bila je to jedina suradnja glumačke dive s Alfred Hitchcock, realizirana isključivo zato što je redatelj pristao na vrlo specifičan uvjet – “No Dior, no Dietrich”.

Dietrich je, naime, kao bliska prijateljica Christiana Diora inzistirala da svi kostimi u filmu nose njegov potpis, a većinu je sama odabrala iz haute couture kolekcija kuće. Zanimljivo je da se Anderson i ranije referirao na ovu slavnu izjavu, otisnuvši je na majicu koju je redatelj Luca Guadagnino nosio na prošlogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji. Ovoga puta nadahnuli su ga konkretni komadi iz filma, pa je vrlo vješto interpretirao naglašeni glamur starog Hollywooda kroz suvremene siluete i vlastite, već jasno definirane dizajnerske kodove.

Revija je održana netom uoči dizajnerove prve godišnjice u Dioru te ujedno predstavlja njegov posljednji “debi” za kuću. Tijekom proteklih mjeseci Anderson je postupno gradio vlastiti autorski izraz kroz različite segmente brenda, a nova kolekcija pokazala je koliko je njegov kreativni smjer danas jasno definiran. Cruise kolekcije tradicionalno su usmjerene na prodajni aspekt, pa su mnoge njegove ranije ideje ovdje omekšane kroz nešto komercijalniji filter.

Ipak, promišljenost i slojevitost svojstvena Andersonovu dizajnu svakako nije izostala. Odijelo Marlene Dietrich poslužilo je kao povod za daljnje istraživanje strukirane Bar siluete, ovoga puta dorađene bogatim resama i aplikacijama te izdužene u formu ogrtača. Pernate boe i raskošne večernje toalete pretočene su u nosive suvremene komade, poput koso rezanih sakoa pohabanih rubova i kaskadnih suknji.

Nadahnut kalifornijskim makom, Anderson se ni ovoga puta nije odmaknuo od prepoznatljivih botaničkih detalja i uzoraka, a posebno su se istaknule i nove verzije njegovih haljina spuštenog struka i izdužene siluete. Za razliku od romantičnih i kompleksnih ženskih komada, muške kombinacije nosile su sasvim drugačiji sentiment. Odijela su uska i prekrivena šljokicama, hlače pripijene i kožnate, a košulje opisane kao arhetipski američke nastale su u kolaboraciji s umjetnikom Edom Ruschom. Točka na “i” bila su oglavlja s potpisom velikog Philipa Treacyja, sastavljena od perja oblikovanog u riječ “Dior”.

Unatoč sveprisutnim referencama na svijet slavnih i bogatu arhivu kuće, kultni novinski uzorak zadržao se isključivo na novim modelima torbi Bow, o kojima smo već pisali. Ipak, upravo je taj detalj bio dovoljan da dodatno rasplamsa rasprave oko sve izraženijeg nadmetanja između Diora i Chanela, čiji je intenzitet osjetno porastao nakon gotovo paralelnih smjena kreativnih direktora i ulaska obje kuće u novu eru. Pokazatelji poput Lyst Indexa zasad blagu prednost daju Chanelu, no Dior ga prati u stopu. Ipak, kad je riječ o redefiniranju identiteta ovako velikih modnih kuća, važno je imati na umu da ovo nije sprint, već maraton koji ćemo zasigurno još dugo pratiti.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: Dior