Kako to izgleda kad arhitekti sami sebi kreiraju radni prostor? Zavrili smo u STUDIO.DWG koji funkcionira kao ured, radionica i platforma za razmjenu ideja
STUDIO.DWG arhitektonski je ured osnovan u Splitu 2020. godine iza kojeg stoje dvojica prijatelja i kolega, Marin Grubić i Dino Perčić. Prije osnivanja vlastitog ureda, godinama su, kako nam otkrivaju, zajedno radili u arhitektonskom studiju kod arhitektice Mirjane Beganović, vrsne autorice koja je dosljedno njegovala princip total designa u arhitekturi. Takav pristup, ističu obojica, definiranje projekta od prazne parcele do završnih obrada zidova, rasvjete, stolarskih elemenata i detalja, snažno je oblikovao i njihov profesionalni identitet.
Nakon nekoliko godina rada i prirodnog rasta ureda, pojavila se potreba za većim prostorom. Odlučili su ga projektirati sami za sebe kao radionicu arhitektonskog projektiranja, točnije mjesto gdje se istovremeno crta, istražuje i doživljava materijal, te prostor susreta investitora, arhitekata i kooperanata.
URED DWG, istodobno je radni prostor, radionica i platforma za razmjenu ideja. Namjera nije bila oblikovati standardizirani ured, već stvoriti kreativnu kapsulu u kojoj arhitektonska misao može nastajati, cirkulirati i materijalizirati se.
Središnji element prostora je monumentalni zajednički stol s pločom od travertina, oslonjen na masivne inox noge. Stol s osam radnih mjesta zamišljen je kao jezgra komunikacije. U tom postavu arhitekti su orijentirani prema središtu, čime se potiču dijalog, spontanost i kolektivno mišljenje, temeljni alati arhitektonskog procesa.
Kako dalje objašnjavaju, ured je spušten pola metra ispod razine sjeverne terase, što omogućuje da terasa, tretirana kao produžena polivalentna klupa, ulazi u interijer. Klupa poprima hibridnu funkciju, prostor za konzultacije, prezentacije, odlaganje i boravak, dok kontinuitet materijala briše granicu između unutarnjeg i vanjskog prostora.
Uzduž zida suprotstavljenog staklenoj stijeni proteže se biblioteka s arhitektonskom literaturom, zamišljena kao fizička i sadržajna memorija ureda. Produžetak radnog stola vodi prema konferencijskoj sobi, gdje se kontrast materijalnosti nastavlja. Hladni travertin suprotstavljen je toplom hrastovom stolu, čime se prostor dodatno usidruje i smiruje.
Materioteka, smještena uz konferencijsku zonu, funkcionira kao taktilni arhiv, točnije kao mjesto okupljanja drva, pločica, tkanina, kamena, uzoraka i boja. Stol za sastanke pritom postaje radna platforma za izradu moodboarda, razvoj koncepata i prezentacije investitorima.
Iza skrivenih vrata smještene su pak servisne zone, kuhinja i sanitarni čvor. Kuhinja, često i neformalno mjesto susreta, oplemenjena je slikom umjetnika Stankovića, dok su kroz cijeli ured postavljeni pažljivo odabrani umjetnički i dizajnerski artefakti kao što su Eamesova ptica, Starckovo cjedilo, Koonsov balon-pas, koji prostoru daju dodatni sloj kulturnog i vizualnog identiteta.
Posebno mjesto zauzima, ističu arhitekti, restaurirani nacrt stadiona Poljud iz 1978. godine, pronađen na gradilištu i danas predstavljen kao artefakt arhitektonske baštine.
Ured je zamišljen, zaključuju obojica za kraj, kao cjelovit ekosustav arhitektonskog stvaranja, mjesto istraživanja, razmjene, eksperimenta i prezentacije, jer kako dodaju, prostor, funkcije i materijali zajedno čine instrumentarij potreban za artikulaciju suvremene arhitekture.
U nastavku otkrijte kako to izgleda kad arhitekti sami sebi projektiraju radni prostor.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Luka Barković