Stjepan Čagalj je mladi arhitekt koji pomiče granice domaće scene. Razgovarali smo s njim!

U razgovoru nam je otkrio kako izgleda njegov proces stvaranja, zašto mu je Tokio ultimativna dizajnerska destinacija te zašto smatra da hrvatska scena ima sve – osim samopouzdanja.

MagMe: Možete li nam ispričati kako je počela vaša arhitektonska priča? Što je potaknulo da iz Splita krenete na studij u London, a nakon toga pokrenete vlastiti studio u Zagrebu?

Stjepan Čagalj: Sve je krenulo dosta rano. Mama je radila u građevini pa sam kao klinac često bio na gradilištima – taj svijet mi je odmah bio zanimljiv. I s njezine strane cijela obitelj je nekako u tom smjeru – od Frane Gotovca do bake koja je bila arhitektonski tehničar, i djeda, strojara i maketara. Putovanja i nova mjesta samo su dodatno pojačala tu ljubav prema prostoru i estetici. Ideja o Londonu došla je spontano – teniske ambicije su bile u zalasku, a fakultet se u mojoj obitelji podrazumijevao.

Oduvijek sam volio London, njegov miks svega – i jednostavno se sve posložilo u tom smjeru.

MagMe: Koji su trenuci tijekom obrazovanja i prakse, poput rada u BWM Architektur & Design, najviše oblikovali vaš profesionalni identitet?

SČ: BWM mi je doslovno otvorio oči. Od načina rada do načina razmišljanja – sve se promijenilo. Imao sam sreću raditi s odličnim mentorima, Dijanom Arapović i Alešem Košakom, koji su mi i danas važni ljudi. Tamo sam naučio da dizajn nije samo forma nego osjećaj. Da nije bitno da prostor “vrišti”, nego da ima smisla, ritam i mir. I da arhitektura ne mora biti glasna da bi bila jaka.

MagMe: Vaš rad često se opisuje kao “hrabar i nekonvencionalan” – što to za vas znači u praksi? Kako definirate “pomicanje pravila”?

SČ: Ne bih rekao da sam hrabar, više znatiželjan. Ima još puno prostora za riskiranje, ali trudim se ne raditi stvari po šabloni. “Pomicanje pravila” za mene znači izaći iz zone komfora – i mene i klijenta. To je trenutak kad oboje idemo malo dalje od očekivanog.

Ne mora to biti ništa ekstremno – nekad je to samo detalj, materijal, proporcija koja razbije rutinu.

MagMe: Koliko kod vas estetika mora služiti funkciji, a koliko obrnuto, odnosno, kako balansirate tehničku racionalnost i estetski dojam prostora?

SČ: Rekao bih 90/10. Uvijek sam više “form over function”,, ali s dozom realnosti. To je stalna igra – dok ne pronađeš točku gdje sve klikne. Na kraju, prostor mora imati smisao, ali i dušu. Jer ako u njemu ne osjetiš mir ili neki dobar osjećaj, sve ostalo pada u vodu.

MagMe: Kad pokrenete novi projekt – od ideje do realizacije – koja je prva stvar koju definirate? Forma, koncept, materijali?

SČ: Nemam točan obrazac. Uglavnom krenem od onoga što prostor traži i što se od njega očekuje. Prvo organizacija, funkcija, a onda kreće ono zanimljivije – atmosfera, materijali, priča.

Volim prostor promatrati kao osobu – svatko ima svoj karakter, tišinu, ritam.

Neki prostori imaju stav, neki traže mir, a neki jednostavno trebaju malo reda. Moj posao je da to osjetim i posložim tako da sve ima smisla.

MagMe: Imate li neki “ritual” ili korak u procesu (skice, analogni rad, mood board, eksperiment) bez kojeg ne radite?

SČ: Uvijek. Ja sam negdje između analognog i digitalnog. Svaki projekt počinjem u bilježnici – napišem sve faze i rješavam ih jednu po jednu. Moj mozak voli skakat s teme na temu, pa mi papir pomaže da se vratim i posložim. Paus papir i tlocrt su mi obavezni – šaram, crtam, tražim rješenje. Nekad skice ostavim nekoliko dana i pustim da mi sjednu. Obično tad dođe najbolja ideja.

MagMe: Među vašim realizacijama spominje se Brown i Retro Apartment, Coastal Villa – što je po vašem mišljenju ključni element koji tim prostorima daje prepoznatljiv karakter?

SČ: Coastal Villa i Brown Apartment imaju sličan ton – smiren, elegantan, ali slojevit. Na prvu djeluju jako clean i jednostavno, a zapravo su puni malih, promišljenih rješenja. Villa je priča o jednostavnosti i miru – puno svjetla, neutralni tonovi, prirodni materijali.

Brown projekt predstavlja crno-bijelu bazu, bež i smeđe tonove, sve vrlo čisto, s dozom ‘pomaknute’ klasike. Retro Apartment je totalna suprotnost – razigran, eklektičan, pun uspomena, boja i detalja. Svi ti projekti su različiti, ali ih spaja ista stvar – nisu rađeni po pravilima. Volim dodati nešto neočekivano, ali da sve ostane logično i prirodno. To je taj balans koji tražim – da prostor iznenadi, ali da se u njemu osjećaš svojim.

MagMe: Od materijala, tekstura i detalja – koji su vaši “potpisni” elementi i kako ih prilagođavate projektu do projekta?

SČ: Volim kombinaciju hrasta i oraha – to mi je nekako baza. Ali ne želim biti rob vlastitog potpisa. Volim isprobavati nove stvari, i ako nešto “legne” prostoru, to uzmem.

Koliko god svi mi želimo da se naš rad prepozna, meni je važnije da ljudi prostor osjete. Da uhvate njegov ritam – nekad mir, nekad energiju, nekad samo dobru vibru. Kad netko kaže “ovo bi mogao biti tvoj projekt”, ne zato što ga vidi, nego jer u njemu osjeća tu moju vibru – to mi je najveći kompliment.

MagMe: Kako doživljavate hrvatski kontekst dizajna i arhitekture danas? Postoje li izazovi koji su posebno karakteristični za ovdašnje tržište?

SČ: Mislim da imamo stvarno dobru scenu – i dizajnersku i arhitektonsku. Imamo kreativnost, ideje i ljude koji stvarno rade razliku. Najveći problem je što često mislimo da je sve vani bolje, a nije. Pogledajte Rimca, Bruketu & Žinića, 3LHD – svjetska razina. Problem je više u percepciji, ne u kvaliteti. Izazovi su uvijek tu, ali ja ih gledam kao prilike – prostor da naučiš nešto novo i dokažeš se kroz rad. U ovom poslu moraš sam stvoriti svoje mjesto – nitko ti ga neće pokloniti. I to je ono što me pokreće iz dana u dan.

MagMe: Da ste dobili slobodu raditi bilo gdje u svijetu – gdje biste voljeli imati još neki projekt i zašto?

SČ: Tokio, Tokio, Tokio – bez razmišljanja. Obožavam njihovu estetiku, kulturu, detalje – sve. To bi bio projekt za dušu. A ako pričamo poslovno, onda London ili Dubai. Tamo se dobar projekt brzo pročuje i otvara nova vrata.

MagMe: Jesu li društvene mreže i mediji važan dio vašeg rada – u smislu da publika može pratiti vaš proces?

SČ: Danas svi žele imati uvid u proces, nekad i previše. Mislim da je bitno zadržati nešto svoje, jer ne mora sve završiti online. S druge strane, društvene mreže su odličan alat – i sam tamo pronalazim inspiraciju, ideje, ljude koji razmišljaju slično. Ako ih koristiš pametno, mogu biti dobar kanal, ali ne i mjerilo kvalitete.

MagMe: Gdje vidite STCA Design za pet godina – koje tipove projekata želite raditi?

SČ: Volio bih da me za pet godina pitate isto pitanje – samo da tad imam više projekata iza sebe i manje vremena za priču. Fokus mi je sve više na hospitality i F&B projektima, taj svijet me jako privlači. Ali i dalje volim raznolikost – svaki novi projekt nosi neku novu priču. Kad previše planiram, život sve okrene naopačke, pa neka ovaj odgovor ostane pomalo tajanstven – i meni, i vama.

* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.

Fotografije: PR