Luka Filipović: „Umjetnost nije samo tržište, ona je emocija i nasljeđe“. U razgovoru sa stručnjakom za umjetnine povodom proljetne aukcije Artmark
Ovog utorka i srijede, održat će se dvodnevna aukcija Artmarka, renomirane aukcijske kuće koja aktivno oblikuje tržište umjetnina u Hrvatskoj. Prva večer koja će se održati u zagrebačkoj Esplanadi rezervirana je za vrhunska umjetnička djela, dok će druga večer biti u znaku ekskluzivne ponude nakita. Tim povodom razgovarali smo s Lukom Filipovićem, konzultantom i stručnjakom za umjetničke kolekcije, koji kroz Artmark pomaže u profiliranju hrvatskog tržišta umjetnina.
Priča o njegovim počecima u umjetnosti i fascinantnom razvoju karijere započela je u obiteljskom okruženju, pod snažnim utjecajem njegova djeda, velikog hrvatskog umjetnika Josipa Vanište.
Artmark
MAGME: Kad se stvorio Vaš interes za umjetnost? Je li obiteljska tradicija bila presudna?
Luka Filipović: Kad smo bili djeca, imali smo priliku putovati i prvo što bismo u svakom gradu posjetili bili su muzeji. U mojoj obitelji umjetnost je bila prisutna kroz rad mog djeda Josipa Vanište, ali on nas nije pripremao da nastavimo njegovim stopama.
Vaništa je bio veliki gorgonaš, začetnik neoavangarde, i nikada nije razmišljao o svojoj ostavštini na konvencionalan način.
Kad je preminuo, shvatio sam da se moram pobrinuti za njegovu umjetničku baštinu – doslovno sam se našao pred „bolidom Formule 1“, a nisam znao voziti bicikl, tako bih to usporedio. S vremenom sam kroz pokušaje i pogreške stekao znanje i iskustvo, a danas iza sebe imam kataloge, izložbe, posudbe i projekte kojima čuvamo njegovo nasljeđe.
MAGME: Bili ste djedov asistent posljednje četiri godine njegova života. Kako je to izgledalo?
LF: Počeo sam sa samo 22 godine, a u to vrijeme Vaništa je bio jedno od najvažnijih imena hrvatske umjetnosti. Pripremala se velika monografija, retrospektivna izložba u Milanu, a ja sam se uključio u logistiku njegovih radova. Kako je on fizički slabio, tako je moja involviranost rasla. Moji prijatelji danas se šale sa mnom da su moji najbolji sugovornici 90-godišnjaci – jednostavno me uvijek zanimalo čuti priče iz prve ruke i povezivati se s poviješću.
MAGME: Zaklada Josip Vaništa osnovana je 2018. godine, ubrzo nakon njegove smrti. Kako ste se našli na čelu te institucije?
LF: Nakon djedove smrti, njegove kćeri odlučile su da mora postojati pravni subjekt koji će se brinuti o njegovoj ostavštini. Bilo je važno imati zaštitnika autorskih prava i centralnu točku koja će koordinirati projekte. Od tad smo digitalizirali arhiv, pokrenuli suradnje s muzejima, povjesničarima umjetnosti i kolekcionarima. Postavili smo spomen-ploču na njegov atelje u Križanićevoj ulici i otvorili memorijalni park u Zagrebu. Uz to, obožavatelji umjetnosti i njegova rada, danas znaju da nam se mogu obratiti, da ćemo im pomoći sa stručnim mišljenjima, kao i tržišnim aspektima.
Josip Vaništa
MAGME: Kako ste ušli u svijet aukcija i kako je došlo do suradnje s Artmarkom?
LF: Nakon pandemije, dobio sam poziv za kavu s čovjekom koji je želio otvoriti aukcijsku kuću u Zagrebu. Iskreno, na prvu sam se nasmijao – mislio sam da je to nemoguće.
Hrvatsko tržište je bogato umjetninama, ali logistički i organizacijski otvaranje aukcijske kuće bio je izazov.
No, nisam odmah zatvorio vrata. Nakon nekoliko zajedničkih projekata, pozvali su me u Bukurešt da vidim kako Artmark posluje u Rumunjskoj i Bugarskoj. Tamo sam shvatio da je to model koji može uspjeti i kod nas. Danas surađujemo, širimo se na Sloveniju, Srbiju, gledamo i Grčku… Artmark je postao moja produžena ruka u profesionalnom smislu.
MAGME: Kakva je situacija s tržištem umjetnina u Hrvatskoj? Kupuje li se umjetnost?
LF: Hrvatska scena ima dva lica – privatne transakcije i aukcijska prodaja. Kad radim s privatnim kolekcionarima, oni točno znaju što žele i koliko su spremni platiti. Aukcija je drugačija – ona privlači širu publiku, otkriva nove autore i njihove vrijednosti. Uspjeli smo primjerice podići cijene nekih umjetnika i pet puta više nego što su prethodno vrijedili, jer su ih kupci prepoznali. U principu, aukcije brišu sve granice i samo je važno ono što se čovjeku sviđa i naravno, može li si to priuštiti u tom trenutku.
MAGME: Koliko su kupci educirani o onome što kupuju?
LF: Postoje tri tipa kupaca – oni koji točno znaju što traže, oni koji kupuju zbog estetike i oni koji žele učiti. Najviše me oduševljavaju oni treći koji žele razgovor i edukaciju. Njima uvijek govorim – prvo se informirajte, pa tek onda kupujte. Dobar primjer je priča o Juliju Kniferu – jednom od naših najskupljih autora. Njegova slika prodana je na aukciji u Dorotheumu za više od 100 tisuća eura, a prvotno ju je darovao prodavačici u dućanu bijele tehnike kao znak zahvalnosti. Naime, Knifer je, nakon što mu je dan ranije prodavačica pomogla, sljedećeg dana stigao sa svojim radom pod rukom i poklonio joj ga.
To pokazuje da umjetnost nije samo tržište, već i priča, emocija i nasljeđe.
MAGME: Kako se procjenjuju umjetnička djela?
LF: Postoji univerzalna formula: visina puta širina puta koeficijent umjetnika. Taj koeficijent ovisi o tome koliko je umjetnik izlagao, koliko je prepoznat i kakav mu je opus.
No, procjena uvijek nosi i subjektivni element, odnosno koliko je netko spreman uložiti u djelo koje ga interesira.
MAGME: Što biste izdvojili s ovotjednih proljetnih aukcija Artmarka?
LF: Ovaj tjedan imamo dvodnevni aukcijski program. Prva aukcija u Esplanadi donosi 152 umjetnička djela – od djela iz 1870-ih do radova suvremenih autora. Izdvojio bih sliku Vlahe Bukovca s prikazom prve istraživačke novinarke u Hrvatskoj Mare Von Berks, koju je Bukovac naslikao 1904. godine tijekom svog bečkog perioda. Na ovoj aukciji biti će i najveća privatna skulptura Ivana Meštrovića pod imenom (Muza) Milica Banac napravljena za nju. Uz to, zvijezde proljetne aukcije su i “Posljednja večera” Joze Kljakovića, od čak tri metra dužine i jedan metar i šezdeset centimetara širine i “Djevojka koja plete kosu” Frane Kršinića.
Dan kasnije, u našoj galeriji Artmark na adresi Trg Josipa Jurja Strossmayera 5, održavamo aukciju nakita, ujedno i prvu u Hrvatskoj. Sve počinje od 100 eura, a svaki komad ima certifikat i stručnu provjeru i radi se o komadima kuća Damiani, Pomellato, Victor Mayer i brojnih drugih. Ono što želimo ovime pokrenuti je trend kupovine nakita na aukciji u Hrvatskoj.
MAGME: Za kraj, što biste savjetovali mladim kolekcionarima koji žele početi ulagati u umjetnost?
LF: Kako krenemo? Družimo se i čitamo knjige, ne kupujemo ništa. Prvo razgovaramo i tražimo ono što se nekome sviđa, njegovom oku i estetici. Nakon toga pokušavamo razabrati iz onoga što je nekome lijepo. Iz onoga što je nekome lijepo, nalazimo ono što je vrijedno. A onda kad dođemo do onoga što je vrijedno, dolazimo do onoga što je moguće. I onda kad sve to skupimo, tek onda razgovaramo o potencijalnoj akviziciji. Kolekcionarstvo nije impulzivna odluka, nego proces. A kad je proces ispravan, onda su i akvizicije kvalitetne.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Artmark