Latica Martinis 23.07.2023.

Od snova do stvarnosti: Donosimo vam priču o transformaciji stare kamene kuće u Istri

Godinama je razgledavala staru zanemarenu kamenu kuću u Istri u malenom selu Čepljani. Privukao ju je njezin dinamičan i autentičan izgled, kvalitetna kamenogradnja, veliki vrt s okućnicom koji su ukazivali na potencijal uređenja eksterijera s velikom dozom intime. No, kuća nije bila na prodaju, otkrila nam je Barbara Javornik, Slovenka s dvije adrese (slovenskom i hrvatskom), po struci inače diplomirana pravnica, ali strastvena zaljubljenica u uređenje interijera i projektiranje koje joj je kroz godine postalo poluprofesionalni hobi jer se u istom selu može pohvaliti s dva završena projekta, Villom Flavia i Villom E.

Iako se tome nije nadala, ali je priželjkivala, dogodio se veliki, neočekivani zaokret. Naime, kuća s početka priče pojavila se na tržištu u smislu prodaje i to točno tjedan dana prije zatvaranja granica radi pandemije. Suprug i ona istog su vikenda otišli do Istre i kupili kuću, a nakon toga je uslijedio period višemjesečnog zastoja, kada je između ostalog, prelazak preko granice bio onemogućen.

No, Barbara je taj neizvjesni period okrenula u svoju korist i iskoristila za konceptualno planiranje preobrazbe interijera i eksterijera tako da u trenutku kada se granice i mogućnosti otvore, bude spremna za sastajanje s lokalnim graditeljima na lokaciji. Upravo u tom periodu, unatoč svemu, uspjeli su pripremiti svu potrebnu dokumentaciju. Kuća je dobila svoj broj kao i priključak na struju i vodu, pa su bili u niskom startu za obnovu – i čekali.

Kako nam otkriva, objekt je bio zbilja u lošem stanju. Naime, u prvom dijelu, točnije prizemlju nalazio se vinski podrum, a gornji prostori su nekada bili namijenjeni stambenom segmentu. Pristup gornjim katovima bio je moguć putem djelomično srušenih drvenih stepenica. Drveni podovi bili su natopljeni i trebali su se zamijeniti, a u prostoru ispod krova živjela je obitelj golubova. Prizemni nastavak s desne strane bio je podijeljen u dva prostora. U jednom je živio bivši vlasnik, a posljednji prostor prizemnog dijela bio je napuštena štala.

Evidentno je bilo da je potrebno zamijeniti cijeli krov. Naime, zajedno s drvenim gredama, vlasnici su morali srušiti sve drvene dijelove katova, ukloniti stara prozorska okna i žbuku s kamenih zidova. Ostao je samo kameni okvir kuće, a srušili su i postojeće pregrade da se tlocrt može prilagoditi novoj ideji. Barbara dodaje kako su morali zadržati postojeće otvore za prozore i vrata jer nisu mijenjali gabarite kuće. Vrt je pak posebno bio zapušten i zarastao, pa je i tu bilo potrebno niz izazovnih intervencija.

“Pri pripremi konceptualnih rješenja obnove usredotočila sam se na potrebe i životni stil naše obitelji. Cilj je bio stvoriti ljetno utočište koje će omogućiti boravak i izvan ljetne sezone, a tijekom ljeta pružiti prostor za bijeg od svakodnevice i veća druženja s prijateljima. Budući da je ljetno boravište usredotočeno na vanjski prostor, tome sam dijelu posvetila veliku pažnju. Središnji dio kuće, veću kuhinja s blagovaonicom povezali smo s natkrivenom terasom, s koje se izravno pristupa bazenu i natkrivenoj terasi pored bazena, koju smo potpuno premjestili na rub parcele. Izazov mi je predstavljala činjenica da smo postojeći prednji dio kuće okrenuli za 180 stupnjeva i zato je bilo potrebno promijeniti izgled prvobitnog stražnjeg dijela kuće. Taj dio smo povezali balkonskim vratima iz kuhinje s vanjskom kuhinjom, koja se nalazi na rubu stražnjeg dijela vrta”, prisjeća se Barbara ovog sveobuhvatnog projekta te ističe kako je nakon završetka strukturalnih radova na objektu, došao na red unutarnji izgled kuće, točnije odabir glavnih boja, rasvjete i opreme.

Odlučila se, kako dalje otkriva, za kombinaciju sive, crne i bež boje, smeđu nijansu prilagođenu boji drvenih elemenata s dodatkom metalno srebrne boje koja je pak zastupljena na rasvjetnim i nekim drugim elementima.

“Odabir boje prozora i vrata pratio je tu kombinaciju boja, kao i odabir keramike. Kuhinja, koja je u osnovi serijska proizvodnja, željela sam dati serijski izgled s vlastitim dodatkom, odnosno povećanjem otoka u sredini i policama na zidu, dok se osnovna bež boja kuhinjskih elemenata nekako sakriva u boji radne površine i odabiru keramike na zidu. Većina namještaja je stari namještaj koji sam kupila na boljim sajmovima, uglavnom u Belgiji, i preuredila ili osvježila. Isto vrijedi i za dekorativne elemente, umjetnička djela i ogledala. Dio namještaja je pak izradio slovenski stolar. S obzirom na to da smo s obitelji skoro 12 godina živjeli u Belgiji, željela sam unijeti detalje koji će nas podsjećati na to razdoblje, a istovremeno neće smetati u istarskoj kući. Zanimljiv element je i stari stolarski pult koji sam pronašla kod kolekcionara antikviteta u Sloveniji. Pult smo suprug i ja obnovili i dali mu novu funkcionalnost u formi bara. Od namještajnih elemenata posebno mi je drag stol na terasi i željezne stolice koje sam pronašla kod belgijskog farmera, kao i sivo obojena stara klupa u hodniku i stari hrastov ormar u spavaćoj sobi koji sam nabavila od Kanađanke koja se selila iz Belgije”, objasnila je u detalje sugovornica te istaknula da iako finalni izgled interijera djeluje promišljeno i planirano, cijeli projekt je zapravo baziran i formiran na principu nadahnuća i doze spontanosti.

Za kraj, Barbara se osvrće i na eksterijer, točnije okućnicu čije je uređenje bilo posebno zahtjevno, ponajviše radi veličine vrta i potrebe za formiranjem samog pristupa kući. “Vrt smo najprije temeljito očistili od nepoželjnih biljaka. Zbog želje za privatnošću bilo je potrebno ograditi ga, a različite razine zahtijevale su velike količine dodatnog tla. Sadnju su obavile lokalne tvrtke, a odabrali smo lokalno bilje. Posebno mi se sviđa stara bonsai maslina koja krasi prostor uz terasu”, prepričava Barbara i ne krije kako su u cijelom procesu uređenja imali niz problema radi pandemije kada govorimo o cijenama materijala, njihovom dostupnošću, ali i pravovremenoj dostavi.

No, unatoč tome, nisu željeli odustati, a kuću, točnije Villu BaJa koja se može pohvaliti s tri spavaće sobe, dvije kupaonice i površinom od 165 četvornih metara su uspjeli obnoviti u roku od dvije godine. A kako je sve skupa ispalo u finalu, razgledajte u nastavku.