Iza podcasta duhovitog naziva “Čitanje i predrasude” stoje dvije prijateljice, Anastazija i Martina, koje su svoju ljubav prema književnosti i višesatnim razgovorima odlučile pretvoriti u zajednički projekt. Iako ih danas dijeli više od tisuću kilometara, s obzirom na to da Anastazija živi u Parizu, a Martina u Kopenhagenu, njihovo je prijateljstvo pronašlo novu dimenziju upravo zahvaljujući zajedničkom čitanju.
No, nemojte očekivati klasične književne analize kakvih se možda sjećate iz školskih klupa. Njihovi razgovori više nalikuju druženju uz koktele, tijekom kojeg se pretresaju ljubavni odnosi, društvena očekivanja i sve one situacije o kojima bismo inače satima raspravljali s prijateljicama. Samo što su ovoga puta u glavnim ulogama Heathcliff, Catherine, Odisej, Kleopatra i drugi likovi čije su priče, iako nastale u različitim stoljećima, iznenađujuće bliske suvremenom životu.
Uostalom, kako su nam i same otkrile, ljudski se odnosi nisu osobito promijenili još od Homerova doba. Promijenile su se okolnosti, društvene norme i načini komunikacije, ali ljubomora, ego, manipulacija i ljubavni nesporazumi ostali su gotovo jednako aktualni. Upravo zato njihove interpretacije klasika mogu zainteresirati i one koji ne uživaju pretjerano u čitanju ili barem misle da je tako.
MagMe:
U moru novih izdanja vi ste se odlučile vratiti klasicima. Što vas kod njih toliko privlači?
Anastazija:
Kako i u osobnom stilu, uvijek biram kvalitetu. Klasici su provjereni, odolijevaju testu vremena, i nose posebnu notu svevremenosti. Svaki put kad čitam klasike, zaintrigirana sam činjenicom da se neke stvari nikad ne mijenjaju. Shakespeareova Kleopatra šalje glasnika da provjeri je li nova supruga Marka Antonija ljepša od nje. Žene danas šalju prijateljice da istražuju storyje svojih bivših!
Martina:
Kao povjesničarka umjetnosti jednostavno sam fascinirana ljepotom umijeća stvaranja i riječi koja se formirala stoljećima, pa i tisućljećima kroz ljudsko stvaranje. Danas je sve toliko užurbano, da ni ne obraćamo pažnju na umjetnost koja je odoljela izazovu vremena. Čitanje klasika pruža nam priliku da stalno uživamo u veličanstvenim, a uvijek aktualnim temama.
MagMe:
Klasike pritom proučavate iz vrlo suvremene perspektive i puno razgovarate o likovima i njihovim odnosima. Je li to bio format koji ste odmah imale na umu ili ste ga pronašle putem?
Anastazija:
Zamislile smo ovo kao nešto što smo dosad same radile: sjele na koktel i komentirale život. Psihologiju odnosa, ljude, dating svijet, majčinstvo. Zapitale smo se, ako je nama ovako dinamično dok razgovaramo, tko zna kakva mišljenja imaju druge žene u sličnim životnim situacijama. Kad smo počele puštati epizode i kolumne u svijet, shvatile smo da ove teme jako rezoniraju s modernom, zaposlenom ženom.
Martina
Jednostavno se dogodilo da je ovo bio format koji savršeno odgovara nama kao osobama i potiče nas na dublje promišljanje. Razgovarajući smo shvatile da čitanje klasika vidimo svojim očima, a ne nužno na način koji nam se servirao kroz obrazovanje ili ekranizacije. Prirodna odluka je bila, podijeliti sve stavove s ljudima koje zanima nov i nadasve neočekivan pristup klasicima.
MagMe:
Projekt je nastao iz vašeg prijateljstva na daljinu. Kako je zajedničko čitanje promijenilo dinamiku vašeg prijateljstva?
Anastazija:
Definitivno se čujemo češće! Dijelimo svakodnevicu jedna s drugom. Okolina utječe na naše viđenje svijeta i formiranje mišljenja. Uspoređujemo moj život u Parizu s Martininim u Copenhagenu, i gledamo kako se sve to razlikuje od rodne Hrvatske. Saznala sam puno toga o njoj, o tome kakva je osoba i kako se nosi s različitim preprekama u životu. Kad vas netko izazove da promislite o određenom fenomenu ili nečemu što ste smatrali dijelom svog identiteta, naučite mnogo toga i o sebi.
Anastazija:
Danas je svatko toliko usmjeren na vlastiti život i brza svakodnevica nam često ne ostavlja dovoljno vremena za njegovanje prijateljstava, posebno kada smo daleko jedni od drugih. Čitanje i razmjena stavova, ideja i mišljenja je došla kao nešto “Od nas, za nas!”, nešto što smo trebale, a da nismo ni znale da nam treba. I to je zaista divno, jer uz majčinstvo, posao, svakodnevicu, pronalazimo vremena za druženje i osobni rast.
MagMe:
Kad čitate istu knjigu, gdje ste vas dvije najsličnije, a gdje se vaša mišljenja najčešće razilaze?
Anastazija:
Zanimljivo je upravo to da čitamo istu knjigu, a nekad imamo tako različite dojmove. Mislim da smo najsličnije upravo u granicama koje postavljamo prema toksičnom ponašanju. Tu nemamo puno tolerancije, i odmah prepoznajemo uzorke ponašanja kod likova. Potežemo paralele s modernim ljudima, i postavljamo si pitanja – bi li ti ovo trpjela? Gdje je tvoja granica?
S druge strane, kad se ne slažemo, onda i naša publika bira strane! Jednostavno, dvije smo različite žene s različitim iskustvima, i to se osjeti. Definicija prave ljubavi, i fleksibilnost prema viziji ljubavi je jedna od naših najužarenijih rasprava dosad. Jedna od nas prilazi temama srcem, a druga razumom. Za saznati koja je koja, poslušajte podcast! I odlučite za tu epizode: team Anastazija ili team Martina!
Anastazija:
Hahahahahahaha! Da, upravo tako! I najbolje od svega je da nema ljutnje, nema svađe, ni prepirke, samo različiti stavovi koje argumentiramo. Jedna od najdražih stvari je upravo to, prilika sagledati drugo mišljenje i preispitati svoje. Bilo je situacija kada smo krenule sa suprotnih strana i putem shvatile da možda stvari gledamo iz perspektive koju smo i same iskusile, ali smo kroz ovo “otvorile oči” jedna drugoj i pokazale da ima i drugih načina kako se nositi s nečim.
Svaka Martina treba svoju Anastaziju i svaka Anastazija treba svoju Martinu. Slušajte svoje prijateljice! Različitosti vas mogu još više zbližiti.
Magme:
Je li vam lakše ulaziti u takve rasprave upravo zato što se toliko dobro poznajete?
Anastazija:
Isprva sam mislila da je lakše ulaziti u rasprave jer se poznajemo dobro, ali onda sam shvatila koliko toga o Martini ne znam. I baš zato mi se i sviđaju pitanja koja postavljamo jedna drugoj, a u raspravu se uključuje redovito i publika u našem Hot Readers Club na webu. Pitanja poput: je li žena ženi vuk, ili jesi li ikad toliko overthinkala da ništa nisi poduzela, svakoga od nas navode na samorefleksiju i analizu naše okoline. I to upravo i je poanta, donijeti raspravu koju smo secirale na podcastu, na stol našoj slušateljici.
Martina:
Meni je uvijek lakše reći istinu ljudima koje ne poznajem, s bliskim ljudima često imam granicu koju ne želim prijeći. S Anastazijom je to nekako lako išlo. Naše osobno poznanstvo iz Splita nije dugo trajalo jer nas je život brzo raselio, ali je bilo intenzivno. Posebno rolajući na Žnjanu. Uspjele smo zadržati kontakt i povremeno se čuti s novostima iz života.
Znala sam da Anastaziju ne poznajem u potpunosti i naravno pazila na pristup, ali sam znala da s druge strane poziva stoji žena spremna na sve! Na stav, na mišljenje, na razgovor o djeci, modi i psihologiji odnosa svih vrsta. Znala sam da čeka izazov i priliku argumentirati svoj stav i braniti ga do zadnje minute podcasta. I zaista uživamo u tome, te smo zbog toga odlučile otvoriti pristup podcastu svima koji nas slušaju imaju mišljenje i žele ga podijeliti sa svijetom.
Magme:
Od Orkanskih visova i Bel-Amija do Dostojevskog, Homera i Marulića – kako izgleda vaš proces odabira sljedećeg klasika?
Anastazija:
Izmjenjujemo se u izboru knjige, i nerijetko jedna drugu iznenadimo izborom. Kad sam u lipnju odabrala Dostojevskog, naša publika je mogla čuti Martinino kolutanje očiju na podcastu. Na kraju joj je bilo drago! Njen izbor Judite mi je bio neočekivan koliko i svima ostalima, i upravo na tom serijalu su nastale neke od najpamtljivijih situacija! Kroz humor prilazimo svakom serijalu, a Judita koja s loncem punim punjenih paprika dolazi pred Holoferna je scena koja se ne zaboravlja. Ona koja je odabrala knjigu taj mjesec je i predstavlja kroz kolumnu mjeseca. Kolumne su inspirirane našim razgovorima u podcastu, ali su obrađene kroz osobnu lupu. U svemu što radimo zadržavamo individualni potpis, pa je i naš stil pisanja različit, posljedično na način na koji vidimo svijet.
Martina:
Mislim da odabir knjiga nekako reflektira naše stanje svijesti u datom trenu ili neočekivan interes prema nekoj temi, bio to egzistencijalizam ili biblijska priča. Kod nas nema moranja niti forsiranih situacija. Čitajući Abelarda i Heloizu, definitivno smo potvrdile sebi i drugima, da ne treba vjerovati kada pročitate da je nešto “jedna od najvećih ljubavnih priča svih vremena”. Jedna od nas nije mogla do kraja pročitati i odustala za vlastito dobro, dok je druga zbog svojih navika knjigu dovela do kraja. Tu smo pokazale različitost karaktera i brojne slušateljice su nam javile da su baš i one kao i mi ili u jednoj ili drugoj kategoriji. Divno!
Magme:
Imate specifičan tempo čitanja, bez imperativa da svakog tjedna morate završiti novu knjigu. Uz posao, majčinstvo i svakodnevne obaveze, koliko vam realno ostaje vremena za čitanje?
Anastazija:
Realno, s dvoje male djece i životom u velikom gradu, jako malo vremena ostaje za čitanje. Želimo da nam ovo ostane zabava bez pritiska. Ponekad to znači mjesec dana za pročitati jednu knjigu. Za mene je to na kraju dana, kad djeca već spavaju. Bit je u polaganom čitanju, i bilježenju socijalnih simptoma čim ih uočim. Tijekom dana mi na pamet padnu ideje za kolumne, kao posljedica razgovora koje vodimo.
Martina:
Čak i jedan dječak od godinu i tri mjeseca je dovoljan razlog za kasno čitanje! Ali upravo tako, ovo radimo zbog zabave, zbog sebe, zbog drugih žena koje nam nekada pošalju osobnu ispovijest kako smo ih nadahnule da razmotre neke vlastite odluke i drugačije pristupe situaciji. Čitanje jedne do najviše dvije knjige mjesečno je ono kako se dobro osjećamo i imamo vremena za sve što naše živote čini kompletnima.
MagMe:
Od Heathcliffa i Catherine do Gatsbyja, Ahileja i Odiseja, kroz vaše se razgovore stalno provlače ljubav, ego, nevjera, moć i manipulacija. Koje obrasce najčešće prepoznajete kroz klasike koje ste dosad čitale?
Anastazija:
Gatsby, Odisej, Newland Archer, Bel-Ami: muškarci koji lažu toliko da su postali klasik! Žene koje same sebi stoje na putu, poput Kleopatre koja prijeti samoubojstvom, ili Heloize iz srednjovjekovnih vjerskih pisama. Ne, draga Kleopatra, prijetnja neće rezultirati ničim pozitivnim. I ne Heloiza, on te ne voli ako te tjera da se upišeš u samostan!
Očekivanja društva od muškaraca da ne pokazuju osjećaje, rezultira macho dječacima poput Ahileja, a “sve ja sama“ glorifikacija mentaliteta žrtve u društvu stvara žene poput Judite. Ovo su samo neki od primjera pomoću kojih možemo bolje razumjeti moderne odnose, položaj žena i manipulaciju.
Martina:
Ja želim istaknuti Kleopatru kao vladaricu, diplomatkinju, majku, ženu koja je govorila najmanje devet jezika! A svi je pamte kao ljepoticu i zavodnicu, je li to pošteno prema tako uspješnoj ženi koja je živjela prije više od 2000 godina, dok se i danas borimo da se prepoznaju naše zasluge u životu i društvu. Uvijek kažemo da žene moraju biti svjesne sebe i svoje vrijednosti, a ne podleći očekivanjima društva i živjeti prema tuđim pravilima.
MagMe:
Koji vas je književni lik dosad najviše iznenadio – odnosno, kojeg danas kao odrasle žene doživljavate potpuno drukčije nego pri nekom ranijem čitanju?
Anastazija:
Heathcliff iz Orkanskih Visova! Kao tinejdžerica, mislila sam da u rukama držim ljubavno remek-djelo. Danas vidim da je riječ o sociopatu koji je osvetom i ponosom upropastio život sebi i svima oko sebe. Za neka djela trebaš odrasti, da bi povukla paralele sa sadašnjicom. Bilo bi korisno i da mi je netko tad rekao da to nije romantična knjiga! Možda bih od starta lakše prihvatila zdrav odnos prema vezama.
Martina:
Juditu, definitivno. Kao i većina, vjerujem, smatrala sam kako je ona napravila veliki junački čin i žrtvovala se za druge, te kako samo kroz velika djela imamo pravo na zasluge. No shvatila sam, da je to ono što žene često rade, a vidimo to i iz primjera nama bliskim ženama, da se žrtvuju preko svih granica kako bi se prepoznala njihova žrtva, odnosno rad. Primijetila sam da i neki ženski portal često potiču na suptilan mentalitet žrtve kod žena i stav “Lakše mi je samoj sve napraviti, nego da to radi netko drugi jer neće biti dovoljno dobro”. Smatram da je to izuzetno sklizak teren za mlade cure, koje u razvojnim godinama formiraju stavove i kroz to se uče prihvatiti loše odnose.
MagMe:
Vaše epizode zapravo ne završavaju objavom – slušateljice vam šalju vlastite interpretacije i uključuju se u raspravu, a vi se na njihove reakcije vraćate i u sljedećim epizodama. Kada ste shvatile da se oko projekta počeo stvarati prava zajednica?
Anastazija:
Onog trena kad smo pustile prvu epizodu smo shvatile da stvaramo zajednicu. Ljudi su nam slali slike naših epizoda kako se vrte u njihovom autu dok su u gužvi na putu za posao, njihovi muževi su prisluškivali epizode da čuju kako će završiti pojedina epizoda, a one su nam slale poruke pitajući kad će iduća knjiga da je mogu kupiti na vrijeme i čitati s nama! Javila nam se žena koja sluša naš podcast i smije se svaku noć u 4 ujutro dok uspavljuje bebu. Predivan osjećaj, i svakoj od naših slušateljica smo od srca zahvalne. To su trenuci koji nas guraju dalje.
Martina:
Kako ne završavaju za nas, pa tako ni za naše slušateljice. Mi se često u našim razgovorima vraćamo na određene teme kada ih doživimo na poslu, u razgovoru s nekim u metrou ili dok smo na frizuri. Imamo slušateljice koje su s nama od prvog dana, s kojima osjećamo povezanost i znamo koja će kako reagirati kada čuje naše stavove. Potreba da ih se uključi u raspravu dolazi od njih samih, a da to niti ne znaju. Primale smo toliko puno glasovnih poruka, da samo sebi rekle da te žene definitivno treba uključiti u podcast i dati im prostor da jasno i glasno iznesu svoje mišljenje.
MagMe:
Što mislite da je ono što kod Čitanja i predrasuda toliko rezonira s publikom i potiče ih da se uključe u razgovor?
Martina:
Mi dođemo kao one prijateljice s kojima možeš sve pretresti na kavi, ali i iskomentirati tipa u WC-u noćnog kluba, na kojeg si naletjela u izlasku, i shvatiš da se nabacuje i tebi i još njima trima. Priča ide da se vas četiri sprijateljite, a on ostane kratkih rukava. I figurativno I doslovno, jer takvi tipovi samo i nose košulju kratkih rukava. A upravo to je bila jedna od većih debata na našem podcastu: Sviđaju li vam se muškarci koji nose košulju kratkih rukava i jednoglasan odgovor je… Poslušajte same!
Anastazija:
Mislim da je to osjećaj da su slične razgovore već vodile s prijateljicama na kavi. Na kraju dana, niti jedna epizoda nije samo o knjizi. Radi se o prijateljstvima, modernim vezama, mentalitetu žrtve, ili Madonna-whore kompleksu. Naša seciranja knjiga znaju biti nekonvencionalna, i to našu publiku iznenadi i navede na propitkivanje utabanog načina razmišljanja. Tip koji ostavi ženu 20 godina i onda je “natjeran“ da spava sa poluboginjama koje ga “prisiljavaju“ da ostane s njima desetljećima? Ne, za nas Odisej nije samo žrtva PTSP-a, već i osoba koja bježi od odgovornosti.
Svaka žena se susretne sa sličnim temama, i ima mišljenje o tome. Poznaje nekoga u svom životu tko je bio u takvoj vezi, ili samu sebe prepoznaje u razmišljanjima koja imamo. Mi joj samo dajemo pozornicu da to kaže.
MagMe:
Obje gradite karijere u svijetu tehnologije. Koliko vam profesionalno iskustvo pomaže u razvoju Čitanja i predrasuda?
Anastazija:
Martina je web genijalac i sama je razvila čitavu našu web stranicu, o toj razini vještine govorimo! Ja se bavim podacima u holivudskoj filmskoj kompaniji. Taj način razmišljanja translatiram na sve. Analitički i strateški pristupam brendu koji gradimo. Niti jednu stvar koju puštamo u javnost, ne puštamo bez čitavog “svijeta“ koji gradimo i ciljane publike na umu. Činjenica da je naša publika ujedno i ona koju želimo dotaknuti je dokaz da proces funkcionira.
Svaki dan radim na engleskom i francuskom jeziku, a u privatnom životu pričam hrvatski. Ljeti me možete čuti i na talijanskom. Znanje više jezika je bogatstvo, jer tako upoznajete više kultura i možete sagledati problem na više načina. To je definitivno korisno u komunikaciji.
Martina:
Hahahaha dok Anastazija priča više govornih jezika, ja mogu to za sebe reći u programskim jezicima. Za mene je programiranje nova karijera koju gradim i fascinirana sam koliko su stvari jednostavne i logične. Volim analitičan pristup, kako od hermeneutike u razumijevanju umjetnosti, tako do jednostavnih if-else funkcija u programiranju. Široki spektar interesa i različiti pristupi znanostima su mi pomogle da imam bolje razumijevanje ljudi u svojoj okolini, ali i likova u knjigama.
MagMe:
Podcast, Instagram, web i Substack kod vas nemaju potpuno istu funkciju. Kako se sadržaj razlikuje od platforme do platforme i koju ulogu ima svaki od tih kanala?
Anastazija:
Svaki od tih kanala je različit iz više razloga: jedan je vizualan, sa slikama koje rezoniraju sa ženom kojoj se obraćamo, drugi auditivan, gdje dinamika naših osobnosti daje kontrast, a treći drži fokus na pisanoj riječi. Skupa, tvore potpun svijet i doživljaj. Kad naša slušateljica uđe kroz bilo koju od tih platformi, informirana je i ima osjećaj da je dio zajednice. Njeno mišljenje stvarno ima mjesto gdje može živjeti. Ako se usput nasmije slušajući Martinu kako tvrdi da uopće nije voajer dok gleda susjedima u stan, ili mene dok komentiram da glavni lik u romanu Dostojevskog ima FOMO, tim bolje.
Martina:
Kroz sve te forme izražavamo ono što želimo i imamo potrebu za tim. Naš web je zbirno mjesto svega toga, ali puno više, mjesto gdje sebi dajemo odušak za sve što na veseli. Tko je bio na našem webu, zna da ja jako volim koktele i putovanja, a da Anastazija predivno slika i voli dijeliti svoja mini umjetnička djela spremna za print. Već sad u nekim kućama možete vidjeti njene akvarele kako krase stubišta, blagovaone i dječje sobe. Vjerujte mi, samo joj nabacite ideju i spremna je!
MagMe:
Što biste rekle našim čitateljicama – zašto danas ponovno uzeti neki klasik u ruke?
Anastazija:
Zašto ne? Kao klasična mala crna haljina u ormaru, klasicima je mjesto u svačijem domu. Čitat ćete ove knjige i na tren se zapitati: čekaj malo, i ova cura prije 200 godina se osjećala kao ja danas? Počnete shvaćati da se neke stvari nikad ne mijenjaju, otkad je svijeta i red flagova. Klasici stave vrijeme i život u perspektivu.
Martina:
Jer su klasici s razlogom klasici. Iako često ne pričamo o stilu pisanja, obje jako cijenimo pisanu riječ i uživamo u opisima. Nekad samo pisanje kratke kolumne bude stilski izazovno, a sad zamislite da 500 i više godina nakon, netko i dalje smatra kako ste promijenili smjer u književnosti stilom svog pisanja ili kako ste hrabro kao žena izdavali knjigu punu mišljenja i jasnog razotkrivanja društva. Ne zovemo se slučajno Čitanje i predrasude!
MagMe:
Krenule ste od zajedničkog čitanja dviju prijateljica, a oko njega se već stvorio cijeli mali svijet. Koliko daleko ga želite graditi?
Anastazija:
Jako smo inspirirane i kreativne, i vidimo rezultate već nakon nekoliko mjeseci. Želimo stvoriti jedan kompletan svijet u kojem žena koja voli čitati i promišljati, ali nema s kim o tome razgovarati, pronađe svoje mjesto. Gdje kolumna, podcast i zajednica zajedno tvore nešto što može koristiti i žena u Splitu i ona u Beču. Klasici su nas naučili jednom: neke priče nikad ne zastarijevaju. Nadamo se da će isti biti slučaj i s našom.
Martina:
Mi smo onaj tip karaktera koji ima nepresušan izvor ideja. Već imamo nekoliko stvari “na lageru” koje želimo predstaviti i kroz koje se želimo profilirati. Ideja je bila da nam ovo bude hobi, ali je u kratkom vremenu postao predmet stalnog interesa, razmišljanja i poticaj na više! Pričekajte još malo i predstavljamo vam potpuno novi svijet biranja knjiga. Čitanje i bilješke više nikad neće biti iste!
