Koliko često mislite na posao nakon posla? Kada se predstavljate, u kojem trenutku ćete spomenuti ono što radite kao dio svog identiteta? Gdje provodite najviše vremena? Što biste rekli da od sutra vaš posao više ne postoji, biste li imali osjećaj da ni vi ne postojite u potpunosti?
Kako poslovi postaju intenzivniji, a radni sati duži, poslovnu ulogu je sve teže ostaviti na poslu. Samim time, sve je teže pronaći vremena za privatni život, za ono bitno. Ako se već na spomen ovih pitanja brinete o svom odnosu prema svojoj poslovnoj ulozi, dobro je razmisliti o tome što napraviti kako posao ne bi postao naš identitet.
Uz sam opis posla i vještine koje su potrebne za obavljanje, lako se poistovjetiti s povlasticama koje zaposlenik dobiva poput službenog auta, kartice ili titule, kao i s poslovnim poznanstvima koja stječe. Dodajmo tome rad u kasnim noćnim satima i izostanak kontakta s prijateljima i obitelji i dolazimo do situacije u kojoj poslovni i privatni identitet nemaju jasnu granicu, odnosno do “zapletenosti”.
Psiholozi koriste izraz “zapletenost” kako bi opisali situaciju u kojoj granice između ljudi postaju zamagljene, a individualni identiteti gube važnost.
Zapletenost sprječava razvoj stabilnog, neovisnog osjećaja sebe.
Kultura rada u kompanijama pod visokim pritiskom često nagrađuje dulje radno vrijeme povišicama, prestižem i promaknućima. Što više vremena provodimo na poslu ili baveći se poslom, ta aktivnost postaje sve važnija za identitet, zato što je istisnula druge aktivnosti i odnose s kojima bi se mogli identificirati.
U nekim obiteljima, uspjeh u karijeri je konačni životni cilj, i važno je samo ispuniti snove svojih super uspješnih roditelja.
Kada se uspjeh u karijeri smatra konačnim životnim ciljem, pojedinci se mogu osjećati odvojeno od svoje obitelji i vršnjaka ako ne uspiju (ili jednostavno odluče ne) postići određenu razinu profesionalnog uspjeha. Ovaj strah od neuspjeha i izolacije tjera ljude da usredotoče svoje živote na postizanje onoga što se od njih očekuje. Ovaj intenzivan fokus i nagon, međutim, prisiljava njihove identitete da u konačnici postanu sinonim za njihov rad.
Kada intenzivnim poslovima dodamo i visoku plaću, možda se i životni stil u potpunosti promijeni. Na naš identitet uvelike utječe način na koji se predstavljamo drugima. Kada netko formira identitet usredotočen na bogatstvo, postignuća i utjecaj, veže se za tu visoko plaćenu karijeru koja ga je dovela do toga i zaboravlja što je bilo u osnovi, tko je ta osoba bez svega što je došlo s poslom.
I sve je dobro izgleda dok traje, no što kad se nešto promjeni?
Što kada ostanete bez titule direktora? Što kada ostanete bez pratitelja ili svog profila od kojeg živite? Što kada ostanete bez službenog automobila? Što kada ostanete bez akreditacije koja vam je omogućavala upad na svaki event u gradu? Imate li osjećaj da ste ostali bez dijela sebe?
Bez obzira na to kako se to dogodilo, odvajanje od karijere koja čini temelj vašeg identiteta može dovesti do većih problema, kao što su depresija, tjeskoba i usamljenost, a to nikako ne želimo.
Kako ne bi došlo do toga da posao postane cijeli identitet, dobro je postavljati granice i češće misliti na svoje potrebe i želje nego tuđa očekivanja.
Oslobodite si vrijeme za aktivnosti koje vas zaista zanimaju, a nisu vezane uz posao. To bi moglo značiti da se više oslanjate na svoje kolege ili tražite dodatnog kolegu koji će vam pomoći u zadacima ako postoji količina posla za dvoje. Učinkovito delegiranje zahtijeva odustajanje od određene kontrole o tome kako se točno posao treba izvesti, što je samo po sebi zdrava vježba u komunikaciji i prihvaćanju.
S aktivnostima izvan posla krenite malim koracima i isprobajte ono o čemu već dugo razmišljate. Ne morate se obvezati ni na što dugoročno, dobro je početi istraživati nove stvari koje biste možda željeli integrirati u svoj život i svoj identitet. Na primjer, ako želite više vježbati, nemojte se prijavljivati na maraton, samo počnite hodati na posao ili otiđite u teretanu dvaput tjedno. Malim promjenama poput ove lakše se pridržavamo, a s vremenom mogu rezultirati usvajanjem dobre navike.
Ponovo izgradite svoju mrežu ljudi, javite se prijateljima i članovima obitelji s kojima se želite vidjeti. Čak i poziv ili dopisivanje mogu pomoći u jačanju odnosa i osjećaju pripadnosti. Ne trebate očekivati previše od sebe, nedavno istraživanje o prijateljstvima odraslih pokazalo je da je imati samo tri do pet bliskih prijatelja povezano s najvišom razinom zadovoljstva životom.
Odlučite što vam je važno. Uspostavite i preispitajte svoja načela i vrijednosti. Što je vama najvažnije? Razmislite o tome do čega vam je stalo u životu i dopustite da vas ti prioriteti vode prema onome što slijedi. Terapeuti često koriste proces koji se zove “razjašnjenje vrijednosti” kako bi pomogli svojim klijentima da razmisle o onome što im je najvažnije. Ovaj proces uključuje razmišljanje o željenom smjeru u područjima kao što su odnosi, zajednica, karijera i roditeljstvo, a zatim ih rangirate u smislu važnosti za vas.
Gledajte dalje od naziva svog radnog mjesta. Razmislite o preoblikovanju vašeg odnosa prema svojoj karijeri ne samo u smislu vaše tvrtke ili titule, već i u smislu vaših vještina koje bi se mogle koristiti u različitim kontekstima. Na primjer, mnogi psihoterapeuti koji izgaraju kada vide klijente smatraju da se njihove vještine dobro prevode u upravljanje ljudskim resursima ili savjetovanje.
Iako blisko poistovjećivanje s karijerom nije nužno loše, čini vas ranjivim na tešku krizu identiteta kada posao nestane, ako pregorite, dobijete otkaz ili se jednostavno povučete. Pojedinci u tim situacijama često pate od tjeskobe, depresije i očaja. Uzimajući malo vremena za sebe i diverzificirajući svoje aktivnosti i odnose, možete izgraditi uravnoteženiji i snažniji identitet u skladu sa svojim vrijednostima i znati da je identitet uvijek u osobi, a ne u onome što radi.
* Ako vas zanimaju teme slične ovoj predbilježite se na MagMe newsletter! Svoju email adresu možete upisati u predviđeno mjesto niže na stranici.
Fotografije: Instagram, Unsplash
